Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Opet kosmata mesta na telu znojavo telo grizu. Opet smrt sa mnom u mom odelu pod istom kulom na visu! Opet se ranjeno sunce povlači, bez kola, bez konja, bez brodova, i bukva šinjel oblači, i hrast cokule
Radičević, Branko - PESME
Već je podne, već i prevalilo, Pod kulom se sve već iskupilo, Već i Gojko ozgo je sišao, Te po drustu razgledati stao; Traži junak Bogom pobratima, Al' u
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Duge njive i široke, Vazdan žesmo, kraj ne višmo.“ 101. Mobu kupi beže Jovan-beže U Budimu pod bijelom kulom, Niže kule u polju široku, Da mu žanju bijelu šenicu, Sve sabira momke i djevojke; Mobu gleda sa istoka Sunce, Pak
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Bio je usamljen, iza polja, sa kulom u dubini zelenila, a okružen svuda zidovima i redovima visokih topola, koje su večito šuštale uspavljujući.
Sproću kuće i iza nje ležala cela varoš, sa crkvom, sahat-kulom, pazarom, brdima, vinogradima, i dok se sa tog njinog gornjeg sprata sve ovo moglo da vidi, dotle sa ulice, zbog one
Više amama opet je nastajala čaršija i čuvena ciganska mahala, sa visokom, starom sahat-kulom. Otuda su već dopirali zvuci ćemaneta, dahira i bubnjeva koje su tamo Cigani, svirači, po svojim kolebama probali i
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Sproću kuće i iza nje ležala cela varoš, sa crkvom, sahat-kulom, pazarom, brdima, vinogradima, i dok se sa tog njinog gornjeg sprata sve ovo moglo da vidi, dotle sa ulice, zbog one
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
KAD SE CARSTVA MIJENjAJU... Kaljav i tučen celoga dana novembarskim nevremenom, stojaše u mraku pred ograđenom kulom Hadžića u Crkolezu pop Bunjak, nekako ravnodušno očekujući da mu se posle velike lupnjave i vike otvore, dosle vazda
Krakov, Stanislav - KRILA
Žene se smejale i zagledale ih. Stražari u košuljama, sa golim rumenim mišicama, ukočeni pred nazubljenom kulom, kratkim puškama odavali su pozdrav.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ostade crkva Stefanova, Oplenac zađe s Topolom; Već i Kosmaja s Nemenikućama prođoše srećno; Avala s Porčinom kulom sa istoka javljala s’ gorda; K Dubokom više Ostružnice dođoše zdravo i mirno, Gde su počinuli umorom svladani,
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Turski deo, zbijen, kao u rupi, pun krovova, čardaka, krivih tesnih ulica; sa sahat-kulom, amamom. Gore, u čelu varoši, belela se gola, raštrkana »ciganska maala« iza koje se tamnela zelena Ćoška, a opet iza
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ove godine su kiše rano počele. Magla ispunjava dolinu po ceo dan. Samo se oštri hrbat brega s Kulom uzdiže iznad gustih sivih povesama magle koja je lepljiva kao testo te prianja po zemlji i ogolelom drveću.
Kako će je suze obliti. Panika. Stid. Volela je izdajnika. Nikanor Vest o Dorotejevoj izdaji proširila se Kulom kao kuga. Svi su se okrenuli protiv nas monaha.
Inače, kako bismo se pojavili pred Kulom u samu zoru. Žurili ste, kažu Dadarini, ovde ima mesa i žena, ovde je suvo i udobno. A za razbojnike niste znali.
Oko sebe je čuo vapaje umirućih. Bili su tako bespomoćni. Ležali su na golom kamenu pred Kulom prosutih utroba, odsečenih udova i razbijenih glava. Bili su slabi kao deda.
Legao je obučen, sa čizmama po kojima se uhvatio led, i pokrio se preko glave sa tri vunene ponjave. Nekoliko dana su Kulom kružile zle i pakosne glasine da se Lauš grdno uvredio što mu Dadara odmah nije došao na poklonjenje, da je tim drskim
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Kraj toga drvoreda presečen je, kao testerom, ogromnim zdanjem. Gradom džinova, kulom bogova, čudovištem koje se gubi u tami i visini.
Nisam se prevario, - novo penjanje pokazuje da se nad drugom kulom nalazi treća. Mi produžujemo naše penjanje, a naša radoznalost se očajno bori sa umorom, koji nas savlađuje.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Jok, Đuro, nego velim, što ne znadosmo još kod Smedereva za tebe!... — E viđećete... Pred kulom zastadosmo. Đuro udari kundakom u vrata.
Teška prašina obavila zemlju, kao da smo u nekoj pušnici. Od nekoje strane dopire miris pečenih semenki. Pred Belom kulom svira muzika i sve živo ispija pivo. Saobraćaj zakrčen i publika nas s negodovanjem posmatra što smo za prečili put.
— pričao je Kosta „Turčin“. — Baš sad, u prošlu nedelju, dođem ja u Solun. Pred Beas-kulom sretnem jednog mog poznanika, pešaka, i pitam ga, ima li šta „onako“... — Šta uvijaš, „onako“, „ovako“.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Malo vreme zatim postajalo, al' povika sa grada Latinče: „Eto, care, pod bijelom kulom izišla su dva kraljeva sina, izveli su tri l'jepe đevojke, tri đevojke, sve tri jednolike, i na njima ruho
“ To izreče, ode Smederevu; a kad dođe ka Đurđevoj kuli, ali sjedi Smederevac Đurđe, evo sjedi pred bijelom kulom, i sa njime Todor od Stalaća i Pojezda od Golupca grada; oni piju crveniku vino.
A evo ti tri megdana dajem: prvi ću ti megdan ostaviti u Kladuši, a pred tvojom kulom, nek ti vidi ostarjela majka: ja kako ćeš, Ture, poginuti, jal’ kako ćeš mene pogubiti; drugi ću ti megdan ostaviti a
majka: ja kako ćeš, Ture, poginuti, jal’ kako ćeš mene pogubiti; drugi ću ti megdan ostaviti a pod mojom pod vrenđijom kulom, nek mi vidi vijernica ljuba: ja kako ću, Ture, poginuti, jal’ kako ću tebe pogubiti; treći ću ti megdan ostaviti pod
A kad dođe mlada u Kotare ka bijeloj kuli Smiljanića, u avliju konja nagonila i pod kulom razjaha dorina, kad evo ti lijepe Anđuše, mile seke Smiljanić-Ilije, brže leti niz bijelu kulu a da vidi kakav junak
Turci; pa ga baci u to more sinje; zavide mu one rane grdne; braćo moja, do dva pobratima; eto dolje pod bijelom kulom, tu imaju tri konja viteza; ta onome Biogradu stojnu, onđe bjehu dva Jakšića mlada), razna ponavljanja (u jednom stihu, u