Upotreba reči kupola u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Za tren oka nad babom opusti miloliko ljetnje nebo. Ostade nad glavom samo plehnata plavičasta kupola s istrtim dokrajčenim mjesecom. Šta ćemo sad?

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

vire iz visina da vide na brzinu kakvo je stanje stvari i kažu u kasno popodne gde je hleba tu je i čoveka hleb je kupola ispod koje se nadima duša i ta duša šuplja i bela najbolje se vidi sa Maljena kad sunce zapada i nema ništa protiv

izvor korenje plazi jezik svome bilju niko ne iznosi đubre prazne se poslednje flaše ikone po muzejima i zlato sa kupola sve postaje naše naše naše!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Stiže li jednom u Rim? — Ugledao sam najednom ogromnu varoš... Prvo što mi je palo u oči bila je kupola na crkvi Svetoga Petra. — Slušaj, nemoj da se ljutiš... Te opise možemo naći u raznim putopisima... Nego pričaj onako..

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti