Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Pa se onda s teškim uzdahom vrati natrag i pođe u vajatić. Majka joj stojaše na pragu kućnjem. — Jelo, rano, hajde večeraj! — Ne mogu, nano, glava me boli... 11. DEVA Ne beše lako Stanku rastati se od Jelice.
Nju prođe neka jeza. Ali se krete za materom... Što se bliže primicala kućnjem pragu, sve joj koraci bivahu manji. Osećala je, upravo slutila je da joj je tu kraj...
Pa još i Jelica tu! — Stanite! — reče on i zbaci kapu s glave. Treba još nekog da pozdravim!... Pa priđe kućnjem pragu, kleče, prekrsti se i celiva ga. — O, gnezdo moje!... O, radosti moja! Babo! Najo! Braćo!... Svi!...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Rekao puž, kad je pošavši za Božić da donese vino, ovo doneo za poklade i na kućnjem pragu se sapleo i prolio ga. Iza zime toplo, iza kiše sunce (biva).