Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Dakle, nije bilo naročitog zvonara ni crkvenjaka. Odjednom zabrujaše orgulje, te se Kušmeljiću kosa nakostriješi, jer dotle ne bješe čuo te svirke.
od jada, ali, pored svega toga, Čagljiva, došavši poslom jedared u manastir, tražio je — baš je tražio — da se umili Kušmeljiću. A mudri Kušmeljić odazva se najljubaznije stricu i pozdravi Roru, Rdala, Krkotu, Contronu, Čandrljoku i sve, sve sreda.
— Nosi te vrag, gubava lupežino! — viknu Bakonja i obode konja. A Kenjo sta vikati iz svega mozga: — O Kušmeljiću Bakonja iz Zvrljeva! O tavolizu, izmećaru, špijune vratarski, jesi li se pogospodija, jesi! Ha-ha-ha!