Ćipiko, Ivo - Pauci
Gazda časom u glavi sračuna. — Tada uzmi, brate, trideset kvarata kukuruza od mene, — veli mu, pa će ti taman onako po prilici zaleći.
Vaso, — javi se gazda nadstojniku koji se bijaše povratio u dućan, — daćeš iz magaze, kad ushtjedne, Vojkanu trideset kvarata kukuruza. — I uzevši dužničku knjigu, ubiljiži u nju svaku kvartu po šest kruna, u sve sto i osamdeset kruna.
ali ne mari .... — I izbroji mu na ruku za trideset kvarata kukuruza sto i dvadeset kruna. Vojkan gleda časom na novac u ruci, kao čudi se, i oklijeva spremiti ga; pa, pošavši,
i drugo on nabrajaše.. . A ne samo koliko ti ploda dade!...A mi računamo: daće mi, stavimo, oranica pedeset kvarata kukuruza; eto, to je, mislimo, čisto, kao da nam je iz neba palo, a ni brige nas za naš trud. — Što veliš, Rade!