Jakšić, Đura - PROZA
I Stanina mati bila je u svatovi. Ona ništa svojoj kćeri nije prebacila što je od kuće odbegla. I kaluđer je došao, a ja ga nisam gubio iz očiju; pazio sam na svaki način
“ „Lako, džanum, vrlo lako!... Eto, sad skoro će doći Ivanjdan, posle toga Petrov-dan... Ti dođi, džanum, kćeri u goste, pa, naravno, i u svetu crkvu; dok se dete ne navikne svake nedelje i praznika dolaziti u svetu crkvu...
— reče jadno devojče, pokrivajući isplakane oči svojim belim ručicama. — Moraš, kćeri, i ti ići da ga dovedemo kući... Starac se već i zaboravio šaliti, pa mu je šala i izgledala malo hrapava, zajedljiva..
Obradović, Dositej - BASNE
Ženski polu, predrage kćeri, slatke sestrice, mile ljubeznice, prečesne i svete roditeljnice čelovečeskoga roda, vi među hristjani niste u zatvoru
Dakle, naše predrage serpske | kćeri dobro neka znadu da blagoobrazije i krasnoličije kad su s celomudrijem, s svetom česnostiju, s smirenomudrim
varvare, kakovih jošt i danas ima na svetu, koji su u takove bogove verovali i njima služili, kojima su sinove i kćeri svoje na žertvu prinosili, klali i na vatri pekli, o čem i Psalmopjevac napominje govoreći: „I p o ž r o š a s i n i
Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Ja svima rađam, rađam i danju i noću, rađam sve, oblake, planine, reke, sinove i kćeri, majke i muževe, rađam kovačnice, puteve, rađam točkove, hrastove, raž, kovilje, lađe i laste!
Dučić, Jovan - PESME
putem nestaćete obe — Ti i moja mladost, lica nevesela, I s pečatom gorkog prokletstva sred čela, Kao neutešne dve kćeri Niobe.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
još po nečim da zadrži napredovanje bolesti, ali da je ostalo sve bez uspeha, i on je kazao otvoreno stanje stvari i kćeri Đorđevoj, a Đorđu je takođe morao naglasiti težinu njegovog stanja. — Đorđe ima jednog brata, kaluđera u S.
Nju nešto štrecnu. Otpusti ruke niza se. Ispravi se i pođe napolje. — Čekaj-de ti, kćeri! — viknu đeda neobično jasnim glasom. Svi se trgoše. Tim istim glasom nastavi đeda: — Ti, sinko... s tobom, čujem..
(Muze su Zevsove kćeri i bilo ih je devet). mundir — svečan kaput (bluza) od uniforme muštuluk — nagrada za radosnu vest naokriške —
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
A to je, mislim, prilična razlika. I zato je, dakle, on sebe smatrao za bolju priliku i partiju jednoj svešteničkoj kćeri kakva je Jula bila, nego Šaca, koji je, istina, vrlo lep bio, ali uvek kratke rukave nosio, i zimi išao bez zimskog
Pa, izvol’te na svadbu. Još nekoliko nedelja — a javićemo vam — pa ću imati roditeljsko veselje u kući... svadba moje kćeri... — A javiću ti već i ja — veli pop Spira; — i kod mene se sprema, uveliko se sprema. — Šta?
Davno očekivani i željeni dan došao je. Dan venčanja mladenaca, prvobračnog ženika Petra Petrovića i device Melanije, kćeri poštovanoga paroha Kirila Nikolajeviča, bio je i prošao. Bili su lepi svatovi. Sav nobles toga mesta bio je zastupljen.
glavi poviše godina, a za to se vreme dosta štošta izmenilo, i selo i parohijani, i popovi i popadije, i zetovi i kćeri im. Popovima pomažu kapelani, a popodijama sluškinje udevaju u iglu.
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Time se dogovor svrši i Ljuba otputuje. Redić je bio takav čovek da nije trpeo mnogo vizite, osobito što se kćeri tiče. Ako može biti što, a ono da bude nabrzo; ako ne, ono neka đuvegija izostane.
Tatijanina mati brzo se spremi i kaže kćeri da ne ide nikud, doći će đuvegija, trgovac iz varoši. Tatijana se smeši, slegne ramenima, pa kaže: „Dobro, samo imam
VII Sad dolazi Čekmedžijić sa čika-Gavrom u varoš S. Dođu u S i ukvartiraju se kod negdašnjeg Ljubinog gospodara udate kćeri. Njen muž Joca Parković bio je Ljubin prisan drug, zajedno su bili kalfe.
Gospodar Belkić je častan trgovac i građanin; nije siromah, al’ ima mnogo dece, pa ipak će dati što pored svoje kćeri. Najpre otide Parković s čika-Gavrom Belkiću. Razgovaraju se, pitaju da l’ je rad frajla-Anku udati.
Za to vreme uklonio se Parković. Čika-Gavra napipava Belkića šta bi pored kćeri dao, a Belkić opet iskušava čika-Gavru šta Čekmedžijić ima. Nekako napipali su se i iskušali.
kada vi platite na veliku kuću vašu intabulirani vaš dug, pa onda sami iz velike u malu kuću uđete, a meni i vašoj kćeri veliku date, jer ja nikad na veresiju ženiti se neću.
Ljuba se boji da se ne zabuni, ako i dalje bude ćutao, pa započne. — Molim pokorno, da li se može kosnuti vaše krasne kćeri lik srca moga? — Molim vas, ne razumem vas načisto. Izvolite malo prostije govoriti.
— Ništa, no želi da joj zet u kuću dođe, pa njeno dobro da nadgleda, a posle njene smrti je od kćeri gospodar. Pristaješ li na to? — Ne pristajem. — Dakle, šta želiš, govori, jer moram joj odgovor odneti.
— Kad je tako, idem da joj javim. Čika-Gavra ode Kalajićki i najpre se samoj njoj javi, a oka opet kćeri Varvari saopšti.
Nije jurat, veli, a ni bogat. Što mati mu ima, treba njoj, a treba i miraza kćeri Alki. U varoši kod magistrata upražnjeno je mesto podbeležnika. Izbor je blizu, a Rogozić ima prijatelja.
Tako prolaze dani i godine, Svilokosić se ne ženi. Otac mu je bio mogućan, no imao je više sinova i kćeri, pa kad se podeliše, padne mu u nasledstvo jedna kuća s nešto malo zemljišta. Donekle se može živeti.
Afrika
Ali one su i srećne u isti mah, toliko srećne, jer su one njegove neveste, njegove kćeri, njegove matere; njega koji je najlepši, najmlađi, najljubazniji na svetu.
Nosi jednu ružu ljubavi u svojim ustima. Mladih igračica, međ kojima ima i kraljevskih kćeri, ima oko trideset. Igru su otpočele ipak dve starice, Suka i Jo, veštice i fetišerke.
Popović, Jovan Sterija - TVRDICA
Evo da vam dam evlogimenon, da budi svadba u nedelja. MIŠIĆ: Više iz ljubovi k vašoj gospodični kćeri primam njenu ruku. JANjA: E kala, kala, samo da ne idimo u magistratu. MIŠIĆ: Nećemo ići.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Hernhuter se radovao gostima i često je primao, na prenoćište, putnike, a naročito oficire. Imao je tri kćeri, pa se nadao da će se neko, među oficirima, spanđati sa njegovim ćerkama.
Spas Austrije bio je u novoj, rosijskoj, vojsci, koju je bio stvorio Petar Veliki i ostavio u nasleđe svojoj kćeri. Savez, sa imperatricom Elisavetom, postao je bio aksiom politike u dvorskoj kancelariji Marije Terezije, u Beču.
To dete više nije dete i svaki njen korak prati. A sve nasluti. Isakovič je zavrteo, sram ga bilo, mozak njenoj kćeri! Ponavljala je, odškrinuv, tiho, vrata, da će ga naksutra, u svojoj kući čekati. Udesiće da u četvrtak bude sama.
Celu je kuću, inače, bio prepustio svojoj kćeri i deci. On je hteo tu, na banku, da dočeka smrt. A kad bi išao u kuću, išao bi kao u posetu. Ogrnuo bi kaput.
Grozdin se bio uplašio da se nešto, između njegove kćeri i njihovog rođaka, moralo desiti. Otišao je da legne i on, da ništa ne čuje, i ništa ne vidi.
Agagijanijanovog pisma, to jutro, spremajući se u audijenciju Kostjurinu, Isakovič je, prema gospoži Evdokiji, i njenoj kćeri, osećao sažaljenje, neizmerno. Božič je bio rđa, koja prodaje ćerku, i koja baca na ulicu ženu, miraždžiku.
Trifun mu reče da je subota, dan Svete mučenice Sofije i kćeri. Setivši se onda gospože Sofike, sa kojom je Trifun putovao, i pored njegove Dunde Birčanski – i žalosti za decom –
Da bi prekinuo razgovor, o gospoži Evdokiji i njenoj kćeri, Pavle poče da priča, kako je on, u Budimu, proveo lepo, u kući jednog sretnog čoveka, počtenorodnog Trandafila, koji
Teodosije - ŽITIJA
A i ova nije ni po čemu zaostajala u vrlinama za mužem svojim. Rodiše im se sinovi i kćeri, koje prosvetliše božastvenim krštenjem, i naučivši ih svetim knjigama i vrlinama veseljahu se u Gospodu.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Naprotiv Moravci se rado žene Kosovkama koje i u novoj sredini nose svoju lepu nošnju i ova prelazi posle i na njihove kćeri.
Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE
trepne ne tresne Taj zaradi svoju kožu (Ova se igra retko igra) RUŽOKRADICE Neko bude ružino drvo Neki budu vetrove kćeri Neki ružokradice Ružokradice se privuku ružinom drvetu Jedan od njih ukrade ružu U srce je svoje sakrije Vetrove se
ružokradice Ružokradice se privuku ružinom drvetu Jedan od njih ukrade ružu U srce je svoje sakrije Vetrove se kćeri pojave Ugledaju obranu lepotu I pojure ružokradice Otvaraju im grudi jednom po jednom U nekoga nađu srce U nekoga
Nušić, Branislav - POKOJNIK
Gospodin Protić, odnosno moj budući zet i sada verenik moje kćeri, izabran je za tehničkoga direktora celoga preduzeća.
me je juče gospođa Draga Mitrović pa me pita: „Ama, zašto je to gospodin Spasoje najedanput odložio venčanje svoje kćeri, kad su sve, sve pozivnice za svadbu štampane? Ima tu nešto!
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Šušnem materi do dođe u sobu, imam joj nešto reći. — Gospođa Tatijana reče kćeri: „Ostani, Sofija, u dućanu, ja imam sa gospodarom Kirićem posla“. Uđemo u sobu.
Šamika je pravo materino dete. Kćeri, kao god i mati, lepše se nose nego što bi čovek rekao po spoljašnoj formi dućana gospodara Sofre.
I kćeri nije rada udati za bakale ili mehandžije, nego traži štogod više. Gospođa Soka već je imala tu težnju u prvoj svojoj mlad
Ali i dolikovalo joj. Sav izraz u nje bio je nešto gospodstven. Tako isto i kod njenih kćeri. Zato za dućan nisu mnogo ni marile. Pera je bio već prvih godina prenebregnut.
Mati je, doduše, nadgledala, ali tek danju; noću se nije pokazala, a u mehani ni danju. Tako isto i kćeri. Pera mora biti celu noć na nogama; naravno, mora se i piti, i to sa lađarima, noj i to dobro umeju.
probati; dobro stoje, samo su malo alvatne, ali tako hoće otac, jer dete raste, ali već mati pobrinuće se da se udese. Kćeri i Šamika odu da se pohvale s darom.
Šamika je sad prvi čovek u varoši. Posle tri nedelje spremi se opet na put, — u Košicu. Obrekao je gradonačelnikovoj kćeri da će je uzeti. Otac mu dâ novaca i otputuje. Kad u Košicu, a gradonačelnikova kći već se udala.
Šamika gleda kroz prozor u salu, nema još „hotvolea”; tu je samo knez s nekoliko odbornika, i njihove kćeri, ali oni neće početi dok kasnarica ne dođe; inače, biće uvreda. Šamiki je dugo čekati.
Ima ih nekoliko u fraku, nekoliko u atilama, a ostalo u kratkim i dugačkim kaputima; to kod muških. Ženske, matere i kćeri, u dosta skromnom odelu, sve lak espap. Samo kod gdekoje trgovkinje ponešto đerdana.
Zato ja više volem ovo neg’ „noblbal”. Kad Čamča ode, svi se smeju. Ima tu i purgerskih gospođa i kćeri; sad će drugi bal da prave. Načine sebi mesta, pa igraju kolo. Svi gledaju.
Za četrnaest dana umre. Ukop lep. Njegove nesuđenice, njihove kćeri i unuci pratili su ga. Njegove pitomice idu svake godine o ružičalu na njegov grob i ovenčavaju ga cvećem, kao drugog
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Žene oficira, Nemice, trgovačke kćeri, mnogo mlađe od nje, Grkinje, zatim sve žene prijatelja svoga devera i muža i sve njihove kćeri; jednu debelu Turkinju
oficira, Nemice, trgovačke kćeri, mnogo mlađe od nje, Grkinje, zatim sve žene prijatelja svoga devera i muža i sve njihove kćeri; jednu debelu Turkinju kojoj su visili očni kapci i koja beše pri zauzeću Beograda prebegla, pa čak i dve Vlahinje,
Stvar, stvar je bila, kao što će to i njene kćeri biti, uzimane i ostavljane, iscmakane i odbačene, lizane i udarane, bez reda, bez smisla.
očiju, ležeći zavaljen, Isakovič je unezvereno gledao kako ga u polumraku obilaze Ananija i njegova baba, njegove kćeri, donoseći slame, unoseći čabrove sa vrućom vodom.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Pomami (toga i toga) za mnom!“¹⁸ U visočkoj nahiji da bi momak „pobudalio“ za devojkom, pomeša se mleko od majke i kćeri koje istovrsmeno doje decu.
U Hercegovini majka u sanduk sa devojačkom spremom svoje kćeri stavi šipak, izgovarajući sledeću basmu: „Koliko je ćerce u ovome šipku zrna, onoliko od tvojega srca bilo sinova i
⁵⁴ Kada se u Crnoj Gori i Hercegovini nekom rađaju samo kćeri, onda kum „kada se vraća sa krštenja prezuje opanke s lijeve noge na desnu, da bi žena rodila muško dijete“.
⁵⁵ U Ponovcu kum, kad ide na krštenje, obuje naopako čarape i izvrne rukav od košulje, verujući da će žena koja ima kćeri ubuduće rađati sinove.
poželjnost muške dece, razumljivo je da ima neuporedivo više magijskih postupaka za dobijanje sinova nego za dobijanje kćeri. Tihomir R.
⁴⁶ Dok se rođenje sina dočekuje sveopštim veseljem i radošću, rođenje kćeri praćeno je mukom, žalošću i stidom. Umesto čestitke ocu koji je imao tu „zlu sreću“ da je dobio žensko dete
⁴⁸ Da je rođenje sina najveća sreća i najveća dobro, a rođenje kćeri najveća bruka i zlo za roditelje, kazuju nam i poslovice: „Muška glava odžak glasi, djevojačko ime odžak gasi“; „Koga Bog
Ova majčina ljubav, privrženost i saosećanje pomažu kćeri da se identifikuje s majkom i obezbeđuje joj povoljan psihički razvoj u patrijarhalnoj sredini koja svojim
Posle šest-sedam godina mušku decu roditelji uče sve složenijim i težim poslovima, tzv. muškim poslovima, dok kćeri obučavaju ženskim poslovima.
) ili princeze uspeva da reši ovaj zadatak i tako, najzad, dođe do careve kćeri i blaga. Malom detetu je lako da se identifikuje sa junakom koji je u početku odbačen od okoline, potcenjen, a koji
Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
Kad carica krštenje kćeri oglasi, neka pevaju vladike i patrijarsi, zlatna kandila nek gore u oltaru, neka kudeljnica pokrivač detetu
Ako preko praga časnih dveri kroče vlastelinke, gospođa carica ili carske kćeri, neka ih sveštenici vrate i neka im arhijereja svita deset noći pokajnice čita.
spava dok se maćehina kći u zlatnom ruhu dvorom šepuri, za pepeljugu, za pepeo suri koji po njoj pada dok kraljević kćeri maćehinoj sasečenih peta cipelu navlači; za pastorku koja u zapećku stoji dok su oholih maćehinih kćeri pune tvoje
kraljević kćeri maćehinoj sasečenih peta cipelu navlači; za pastorku koja u zapećku stoji dok su oholih maćehinih kćeri pune tvoje dvorane i perivoji; za lepotu koja pod koritom spava u lancima nehaja i prezira, za njene u vrtu zametnute
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
I lepo se vidi, nešto silno i nešto strašno tajanstveno privlači sina mladog čoveka kćeri mlade žene. Dešava se nešto što uopšte ne mogu da razumem, dok pušim u parkiću kod Skupštine.
Vraćaju se kasno pijani stanari, iz otpadaka izleću preplašene mačke, kćeri noćnih prolaza, neka budala uvek je palila svetlo ili psovala odozgo sa stepeništa u tami.
»Baš vam je lepo, devojčice na koturaljkama! Lepo vam je dok tako kružite ne dodirujući grešnu zemlju, vi kotrljajuće kćeri asfalta što veslate rukama kroz vazduh.« »Za seljake asfalt je svugde isti.
– Ja. u stvari, uopšte ne želim da postanem glumica! Pogledali su je zapanjeno. – Imam dve kćeri i muža i ... pa dobro, recimo, srećan brak! Uopšte nisam ambiciozna, znate.
— Groblja su puna nezamenljivih ličnocti... — kazao je specijalista za srce kojeg je posetio. Ne otkrivši ni ženi ni kćeri da je penzionisan, nastavio je da svakoga jutra tačno u pola devet, kao da se nije ništa dogodilo, odlazi na posao.
Na konkursu ,Mis plaže' mojoj kćeri su nudili... bolje da ne pričam! Ali ona ima vaspitanje! Da, moj gospodine, moja kći neće spavati sa svakom protuvom
Povratka nema i ne može biti. Plava glavica njene kćeri iščezava u dimu: »Zar nije božanstvena?« gura majka nečija leđa za susednim stolom.
Opet jaja na oko! — kazala su deca. Onda si oprala tavu. Produžila sinu farmerice, ispeglala kćeri kecelju za školu. Šta ima na televiziji? Nema ništa. Poljubila si ih pred spavanje. Istuširala se.
Matavulj, Simo - USKOK
Ljudi, osim kneza, nošahu u torbama kupljeni žitak; ženske, osim Milice, kneževe kćeri, bjehu uprćene vrećama; one tri iz drugih brastava nošahu golema bremena, jer, po naruci, pokupovaše što Božiću treba,
Njihove žene, sestre i kćeri, što pod bremenima ponizno iđahu za njihovim stopama, prikazivahu muku živovanja, kakvoj teško da ima jednake na svijetu!
Janko zahvali zdraveći domaćinu i njegovima, veličajući njega i sav mu rod. Krstinja šapnu snasi i kćeri: — E, bogami, ovo je da se čovjek krsti i čudi! Ovi Janko kao da je među nama rastâ!
— Niti je naredio, niti ih je zadržavao, niti su ga pitali! Ne razumiješ ti naše rabote! Knez huknu i naredi kćeri da služi vinom. Ženske bjehu ućutale i slušahu takođe pažljivo. Janku se činilo da sanja.
ka Markiši Stevovu, o kome usput Krcun ispriča ovo: — Markiša se mlad oženio, pa kad mu žena za pet godina rodi tri kćeri, on je otjera. Druga mu rodi dvije kćeri, te i nju otpusti. Najposlije i treća mu rodi dvije kćeri!
Druga mu rodi dvije kćeri, te i nju otpusti. Najposlije i treća mu rodi dvije kćeri! Tada razumjede da je to sudba i da ne može ništa protiv nje!
Druga mu rodi dvije kćeri, te i nju otpusti. Najposlije i treća mu rodi dvije kćeri! Tada razumjede da je to sudba i da ne može ništa protiv nje!
Tada razumjede da je to sudba i da ne može ništa protiv nje! I tako ti ostade sadašnja, Kusa, i sada u kući sedam kćeri, bogami, svakojakih, i lijepijeh i ruželjavijeh!
Onda dolazi peta zdravica, koja se zove „dobre molitve“. Otac napija kćeri: „Hajde zbogom, djevojko! Dao ti bog sreću, kako bih ja rad!
Otac napija kćeri: „Hajde zbogom, djevojko! Dao ti bog sreću, kako bih ja rad! Dao ti bog poroda, prve kćeri, a potonje sinove, da se dva zla u domu ne sastaju. Najgori ti sinovi bili kao što su ova dva stara svata!
Za trenutak posumlja da je išta istinito u Staninu pričanju, da su to bila njena prazna nagađanja, ali se ipak primače kćeri, podnese joj lice u lice, oči u oči i izreče lagano, odmjerajući svaku riječ: — Meni se čini... svima nam se čini...
Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI
GAVRILOVIĆ: Verujem. No, kažite mi, kako je to da je vaše ime Šandor, ovoj gospođi Nančika, njenoj kćeri Milčika, a sinu Eden, kad onda, kad ste se vi rodili, nije bilo protokola madžarski?
NANČIKA: Pst! Mi smo rodoljubice. MILČIKA: Zar vama nije po volji kad vašoj kćeri kur prave? NANČIKA: Mi moramo na Madžare da mrzimo.
ŠERBULIĆ: Šta se ljutim? Dok su bili Madžari, ko se više s njima mešao i drugovao nego vi. Častili ste ih, vaše žene i kćeri išle na bal i s honvidima igrale; pa vi u odboru, a ja, koji sam protokole cepao, ništa.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Knjige, predragi i neprecenjeni nebesni dar, prosvješteni umova ponosite kćeri! One sad na zemlji i na moru carstvuju i premudre zakone daju! One vojuju i pobježdavaju!
geografiju i logiku, da mogu razumno i pravilno suditi, da nauče moralnu filozofiju, kako bi znale svoje dužnosti kao kćeri. supruge i matere.
pisma, Iz života svetih ugodnika božjih, dve knjige (Novi Sad, 1885); Pripovetke mojoj kćeri i Saveti mojoj kćeri, od francuskog pisca Ž. N.
pisma, Iz života svetih ugodnika božjih, dve knjige (Novi Sad, 1885); Pripovetke mojoj kćeri i Saveti mojoj kćeri, od francuskog pisca Ž. N. Bujija (Novi Sad, 1883); Dva prijatelja, od Lesaža (Novi Sad, 1886), itd.
1844. dolazi u Srbiju, i 1845. je vaspitač kćeri kneza Aleksandra Karađorđevića. Srpska vlada ga često upotrebljava u diplomatskim misijama i u poslovima nacionalne
Milićević, Vuk - Bespuće
Pa onda se prisjeti i upozna ga sa svojom kćeri koja je stajala malo po strani i gledala kroz otvorena vrata, bacajući kadgod na njih dvojicu po koji pogled.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Stani, bolan, kumiću, ovo ti je druga forma — pobuni se seljak. — Eno, pogledaj, ono su mi u kolima dvije kćeri, kumice. Je l tako? — Tako je, svaka čast.
Simović, Ljubomir - HASANAGINICA
Ilovača bar nema jezika... MAJKA HASANAGINA: Smiri se, kćeri. Vidiš li, svima im se dimi iz usta. BEG PINTOROVIĆ: Ti, stara, ćuti. A ti poljubi dete, pa da krećemo!
BEG PINTOROVIĆ: Ti, stara, ćuti. A ti poljubi dete, pa da krećemo! MAJKA HASANAGINA: Hajde, kćeri. Danas nam nema drugog razgovora Do zaludnog... (Jusuf izlazi) Vidiš da ne vredi, pa ne vredi.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Gledaš: oko čisto, snaga prava i u svakom pokretu kipti i proleva se zdravlje. Imali su četiri sina i tri kćeri. Jedna udata, druga umrla a treća još dete. Kao što rekoh, došao sv. Arhanđel, a oni slave.
kuća, ne samo što mu nisu davali da nju uzme, nego se čak kao i podsmevali na tu njegovu ljubav s njom, sirotom, udovičkom kćeri. Bili su uvereni da je neće uzeti, tj. nema s čime da je uzme.
Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU
Deca hlebac u jajca umaču I s jaganjci po travici skaču. Srpske kćeri mlade na udaju, Cveće beru, vence spletavaju: Sa ružicom prsi svoje krase I vesele uzvišuju glase; Na pohvalu
O, VEK ZLATNI! O, slatka vremena! Kad je opšta ljubov užežena! | Srećne smo mi, srećne kćeri srpske I sve devojke vlaške i mažarske; Nećemo se više bojat’ manastira Nit božijeg odricati mira.
Moja će knjiga napisana biti čisto srpski kakogod i ovo pismo, da je mogu razumeti svi srpski sinovi i kćeri, od Crne Gore do Smedereva i do Banata.
Kostić, Laza - PESME
Šta, Ruvarac? je li, zveri? Ha! po tom sam te poznô, bludna kćeri: Ti ženo, ti si stara godina; a ti, aždaho, ti si duša joj, izdahnula te umirući sad, pa, bludnica, u času
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Tada je otac uzme sloboditi i hrabriti: — Ne boj se, kćeri moja, vidiš, mi promenismo tolike čobane, pa kojigod iziđe na jezero, ni jedan se ne vrati, a on evo dva dana kako se
STOJŠA I MLADEN Bio jedan car pa imao tri kćeri, i jednako ih držao u potaji da nisu nikad napolje izlazile. Kad narastu za udaju, pusti ih otac prvi put u kolo.
A ona uzdahne i zaplače se, ali mu ne smede kazati da je imala tri kćeri pa da ih je nestalo, bojeći se da ne bi Stojša tumarno u svet da ih traži, i tako da ne bi i njega izgubila.
Onda mu mati pripovedi sve po redu kako je imala tri kćeri kao tri ruže, i kako ih je nestalo, i kako su ih tražili uzalud na sve strane.
Kad ovi dođu i svoje sinove dovedu, onda car izvede svoju kćer i sa njom iznese džilit, pa onda po želji svoje kćeri zapovjedi, da koji misli i želi biti carev zet, baca džilit i bedeme grada prebacuje.
A kad sve bude gotovo, on se sa svojom kćeri u kulu zatvori n dade ovu zazidati, carevinu preda svom vernom jednom slugi da vlada i caruje za tri godine, a kad tri
svom vernom jednom slugi da vlada i caruje za tri godine, a kad tri godine dana prođe, onda da razvale kulu i njega sa kćeri iz kule napolje ispusti.
Sve što car Petar zapovedi to sluge izvrše, te ga zatvore s kćeri u vrlo jaku zazidanu kulu koju sa ranom na tri godine dana napune.
Koje dobro? Rob: — Tražim carevu kćerku koje nestade od oca iz zazidane kule. On se zove car Petar, pa se sa kćeri svojom zatvori u kulu na tri godine dana. Od tuda mu kćeri nestade, ne zna ni kako je nestade, ni kuda je.
On se zove car Petar, pa se sa kćeri svojom zatvori u kulu na tri godine dana. Od tuda mu kćeri nestade, ne zna ni kako je nestade, ni kuda je.
Kad to čuju zmajevi, onda onaj koji je bio vešt u kradenju ode u dvor zmaja sedmoglava i zateče ga di na krilu careve kćeri spava, a ona ga poište.
mu je rečeno, i dođe pod onaj grad u drugome carstvu, i kao što mu je devojka kazala, on učini sve, dočepa se carske kćeri i sretno s njome dođe natrag.
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
Tako je. „Vuci se u sobu“, mati kćeri govori; a zašto? — da ona može slobodnije na sokak gledati. No ovo zasad neka stoji, nego šta ću s novcima, s novcima?
Lalić, Ivan V. - PISMO
KOTEŽ NEIMAR 9 OKTAVE O LETU 11 NOSTALGIJA 13 OSMEH 15 ZAPISANO NAD JEDNIM STIHOM 17 II DESET SONETA NEROĐENOJ KĆERI 19 1 PRSTEN 20 2 OKO 21 3 LAMPA 22 4 JEDNOROG 23 5 TRAGOVI 24 6 ZAVIČAJI 25 7 SREDOKRAĆA 26 8 LjUBAV 27 9
(8-10. VI 1989) II DESET SONETA NEROĐENOJ KĆERI 1 PRSTEN Sve ono što se sakriva u ništa Svetluca sjajem netaknute rude; Što ne postoji, moglo je da bude Ili
(22. V 1989) 7 SREDOKRAĆA Na sredokraći anđela i zveri, Vidljivoj u obliku ove ploti, Nije za tebe bilo mesta, kćeri; Ti si praznina u svakoj lepoti Vrtova, mora, gradova i kula U tromom blesku godina što minu — Svejedno, ti su ustuk
Pozdravljam te, kćeri. (23. V 1989) III VOYAGE PHІLOЅOPHІQUE Stopama krećem treznoga Didroa u Nisku Zemlju, bez pripreme skoro, Al budna
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
baš zahvaljujući njemu moje ime prvi put objavljeno u novinama na završetku uokvirene čitulje „Ožalošćena supruga, sinovi, kćeri, kumovi, komšije, pašenozi, zetovi, Udruženje hiljadu kaplara, Društvo ljubitelja Save i Dunava, poverioci i unuka Ana“.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Promaja tuče s vrtnih milina, otkrila stid je - uzdigla most je. Stidljivu rumen Kćeri i Sina tačkasto draška zmijino grozje.
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
Pošto sama nema dece, male su sasvim kćeri za nju. — Zar... Dopada mi se baš neobično ova soba. Volim ukrase vezene kod kuće i domaće fotografije.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
O toj lepoj maloj tici pričaju se čudne bajke: To je duša male kćeri nad grobnicom mile majke. Venulo je malo dete, što mu zemlja majku krije, Nestalo ga jednog dana i nikada došlo nije...
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
mi zavičaja, nema više rata, ni pomora, al ne vidim zemljaka, nigde znanca, prilaze mi udovice neke, možda kćeri moje davne dece, jadaju se opet na oganj i mržnju: da nema više krova u selu, ni jednog voćnjaka bez groba, ni mrve
tvrdinom tela i samokletvom, raduju se okovani kad im se stanac suzi na prostor određen tvojim migom — raduju se kćeri u ruglu, potomstvo pod igom, svanula je majka očinstvu, i sin svemu bivstvu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Ljutili su se samo neoženjeni što im je, dolaskom žena i kćeri starijih oficira, poremećen njihov domaći život. Morali su zato da upućuju furažna kola čak na susednu stanicu, da
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Čekaj, zna on šta će raditi... eto ga kroz dva tri dana sa zlatnim časovnikom. »Evine su to kćeri, hej more!.. Kad ugleda zlato... hm... nema razmišljanja. Sad neka je, nek se pribere.
— Čudo mu nisu oduzeli stvari ? zapita je mati. — On je, veli, sam nudio starcu, ali mu on odgovorio: »Kad nemam kćeri, ne trebaju mi ni dronjci«. — Ćuti, Dobro je. I onako ništa nisi imala, veselnice. A sad puna kuća.
Zagovarao ih, šalio se sa njima i, znajući o čem majke odraslih kćeri najradije govore, obeća da će kroz godinu dana sam naći pašenoga, samo neka svastika poraste.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
On je putovao do Rusije. Taj kaluđer mora da je bio bezbožnik, jer je toliko napadao na kćeri seljaka, da su ga jednom, u Vršcu, bacili u nabujali Mesić. Kalcan se nije udavio. Isplivao je.
„Daleko mi je Banat, crna košulja!“ – kaže, negde, Jakšić. Pop Mita je imao tri sina i dve kćeri. Njegov najstariji sin, moj stric, Joca, bio je ostao hrom u nogu, pa je kupovao i preprodavao žito.
oca nisu bile srećne: jedna je umrla mlada, a druga je bila nesrećno udata, u Zagajce, za bogatog trgovca, Munćana. Kćeri te moje tetke, Ljubice, umrle su mlade. Mara, koju je verenik bio izneverio, upropastila se igrankama i sladoledima.
Kad ga je moja mati posetila, poznao je sestru. Kad sam ga ja posetio, gledao me je, nemo. Nikola Vujić imao je dve kćeri i dva sina. Njegove kćeri, shvatljivo, uživale su u pomisli da imaju brata, iz Austrije, koji želi u akademiju.
Kad sam ga ja posetio, gledao me je, nemo. Nikola Vujić imao je dve kćeri i dva sina. Njegove kćeri, shvatljivo, uživale su u pomisli da imaju brata, iz Austrije, koji želi u akademiju.
Ja mislim, danas, da se taj pukovnik bio i od mene prepao. A što se tiče kćeri Nikole Vujića, one su, mnogo godina posle toga, imale brata u akademiji.
dana, pozvat u bolničku kancelariju, gde mi je saopšteno da odlazim hitno u jednu bolnicu u Beču, u bolnicu manastira Kćeri božanske ljubavi, gde, vele, imam tetku, katoličku kaluđericu. Ja sam stajao u stavu mirno i mislio da sam poludeo.
Veli, to je skandalozna pesma. U njoj su kentauri, gole žene, i slično. A sve to posvećeno njegovoj kćeri. Izlupaće me, kaže, kišobranom, čim me, na otvaranju izložbe, vidi.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
ke. Njihova Kaja beše obučena kao prve trgovačke kćeri, pa kad prođe kroz varoš, kalfe da se polome, a ona bogme ni glave da okrene na njih; a kad prođe pored sreske
Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK
DANICA: Ja samo kažem da će on biti poslanik. PAVKA: Ako je do inata, kćeri, upamti: moj muž mora biti poslanik. DANICA: Pa neka bude, ako može. PAVKA: Biće, bome, ja ti to kažem!
JEVREM: Odatle!... Nisi mi više zet, pa eto ti... I da se iseliš. IVKOVIĆ: Čuo sam! JEVREM: Iz srca tvoje kćeri mogu još danas, a iz kvartira kroz petnaest dana. JEVREM: Ja energično kažem: još danas! IVKOVIĆ: Danas je izbor!
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
I mada su mnoge učestvovale u takvim disputima, i mada je oratorski dar dobri gospod podjednako razdelio među Evine kćeri u tom selu — ipak je najčešće na megdanu ostala i palmovu pobednu grančicu odnosila neka Teodora u somotskom lajbu i s
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
svega, što je uvek moralo da bude kako bi on hteo, ipak sa sinom, jedincem, nikako | nije mogao da iziđe na kraj. Kćeri je već udao i udomio, kako je on hteo.
Sa sinom je izlazila i išla po rodbini, kod kćeri, i onda, svi skupa, išli bi po čivlucima, slavama, saborima i po ostaloj rodbini.
A on opet otišao na ta svoja putovanja i lutanja. Kćeri, s pomoću stričeva i rodbine, mesto njega vodile kuću. A i on sam morao više puta u godini da dolazi, da ne bi sve to
Ali nije ostajalo samo na tome. Produžavajući i dalje terevenke Kavarola pod starost, pošto udao kćeri, na sramotu svih, ponovo se oženio. Uzeo devojku.
Tako isto koliko bi puta gledala i one kćeri Taška samardžije, više njihne kuće, u istoj ulici. Ima ih četiri. Sve jedna drugu sustigle.
Sve jedna drugu sustigle. Otac i mati bili su još seljaci, ali, pošto se obogatiše, njihna deca, osobito te kćeri, brzo izišle na glas.
Lica i očiju nežnih, kadifenih, da niko ne bi pomislio da su to kćeri njihove, osobito po ocu im, koji je bio bucmast i jednako tamna, debela, preplanula, seljačka lica.
I to ne zato što bi ovamo, kod kuće, Sofka bila sama i zbog toga ona imala, kao ostale matere za svoje kćeri, kad ostanu tako same, da se boji čega ružnoga, da tada možda kakav muški...
I tamo, što bi im se donelo, to bi jeli i pili. A već od starosti, prosutosti ne smeju kćeri i snahe ni da ih dvore, ni da k njima ulaze, već samo sluge, i to muški.
Ali on, gost, kao da to primeti, i da bi je što više oslobodio, sam joj prinese ruku, koju ona poljubi. — Živa bila, kćeri! — oslovi je. I pođoše svi kući sa svećama.
On, potresen, razdragan, samo promuca, hrabreći je: — Ne boj mi se, Sofke! Ne boj mi se, kćeri... Tata će sve... Čaršija, kojom su silazili, sve se više ispred njih širila I gubila, pošto se tu i završavala.
— I od radosti poče rukavom od košulje, seljački, sasvim zaboravljajući se, da briše suze. I po tome „vi“ a ne „ti kćeri, čedo“ Sofka vide koliko se ona nje plašila.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
A kakvo bješe to gr’oce i ta ženska glava! Materine oči a očine plemenite crte, nježnije dakako, sastale se u kćeri. Iza malijeh rumenijeh usana dva niza zubi, kao dva niza bisera.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
). Šaljivi blagoslovi daju se obično sa zluradom željom (Sinove ženio, ’leba želio; kćeri udavô — zemlju prodavô). U blagoslovima nalaze se i molbeni i molitveni elementi (Duša mu carovala gdje Božić i veliki
— Svaka sila za vremena, a nevolja redom ide. — Zlo godište roda ište, a nevolja prijatelja. — Nevolja mati i kćeri je rada. — Čuvaj se bede, dokle ne dođe. — Beda bedu rađa. — Gde je nevolja, tu nije volja.
Car čuvši to načini kćeri svojoj dvor od stakla u koji se ni mrav nije mogao uvući a kamoli zmija, i iz njega je nikud nije puštao napolje.
Kad carevoj kćeri dođe suđen dan, ona zdrava čitava zaište grožđa da jede. Sluga joj odmah donese veliki grozd, u kojemu je unutra bila
Onuda pripovijedaju da su ih gradile dvije sestre (Lazareve kćeri), pa jedna drugu zapitala (kad su se sastale) koliko je koja načinila; onda ona što je gradila Tronošu rekla: Ja sam
Okrenu se žaba-baba, Pa govori raku—baku: — „Id’ otale, rače-bače, Ne dam tebi moje kćeri, Da je vodiš raku bratu!
Sa tvojom se domovinom dičila i ponosila! Bog ti dao svaku sreću, a naročito ovu čest: da rodiš sinova šest, kćeri dvije, da ti krivo nije.
Bog ti dao svaku sreću, a naročito ovu čest: da rodiš sinova šest, kćeri dvije, da ti krivo nije. Prvo kćeri, potonji sinovi da se kćeri prije razudaju, da snahe zaove ne zastaju: da se dva zla u dom ne sastaju.
Prvo kćeri, potonji sinovi da se kćeri prije razudaju, da snahe zaove ne zastaju: da se dva zla u dom ne sastaju. Od sinova jedan ti bio kao Petar naš, a
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad se carev zet vidi na nevolji, spremi se i otide. Kad dođe carevoj kćeri, a đavo se začudi, pa poviče: „A! pobratime, šta ćeš ti ovđe? Nijesam li ja tebi kazao, da ti više ne ideš za mnom?
“ — „E! moj pobratime! (progovori carev zet) ne idem ja da tebe ćeram iz careve kćeri, već te tražim, da te pitam, šta ćemo sad? izišla moja žena iz rupe, pa što traži mene, kojekako; ali tebe!
što mi je nijesi dao izvaditi iz rupe.“ — „Šta naopako! izišla tvoja žena!“ poviče đavo, pa skoči iz careve kćeri, i uteče čak u sinje more, i više se nikad ne vrati među ljude. II. LAŽ ZA OPKLADU.
“ VI. SVE, SVE, ALI ZANAT. Pođe nekakav car sa svojom ženom i sa kćeri da se šeta po moru na lađi. Kad malo odmaknu od brijega, onda dune vjetar, pa ga baci čak u nekakvu zemlju, đe se o
je bila vrlo lijepa i već dorasla do udaje, pa kaže svom ocu i majci, da se drugom nikakom đevojkom ne će oženiti, do kćeri govedara iz toga i iz toga sela!
odvraćati, da se prođe te sramote; kako bi on, carski sin, uzeo govedarsku kćer, kod toliki drugi carski i kraljevski kćeri i t. d. Ali sve zaludu! on kaže: „Ja nju, ja ni jed | nu?
“ Govedar kaže opet: „E! ako ne zna nikakva zanata, ja mu ne dam moje kćeri.“ Vezir se vrati, te kaže caru, šta govori govedar. Sad postane čudo još veće.
5. STOJŠA I MLADEN. Bio jedan car pa imao tri kćeri, i jednako ih držao u potaji da nisu nikad na polje izlazile. Kad narastu za udaju, pusti ih otac prvi put u kolo.
” A ona uzdahne i zaplače se, ali mu ne smedne kazati da je imala tri kćeri pa da ih je nestalo, bojeći se da ne bi Stojša tumario u svet da ih traži, | i tako da ne bi i njega izgubila.
Onda mu mati pripovedi sve po redu kako je imala tri kćeri kao tri ruže, i kako ih je nestalo, i kako su ih tražili uzalud na sve strane.
” Kad se navrše tri godine dana, dođe car ka kćeri svojoj, pak je stane moliti da mu da prsten. Onda ona kao srdito baci prsten na zemlju; prsten prsne, a od nega se
” Tada je otac uzme sloboditi i hrabriti: „Ne boj se, kćeri moja, vidiš, mi promenismo tolike čobane, pa kojigod iziđe na jezero, ni jedan se ne vrati, a on evo dva dana kako se
Stanković, Borisav - JOVČA
MARIJA (pogleda gore, seti se da treba ugasiti svetlost gore; prema kujni): Velo, Sofija, gde ste? Hajde, kćeri, ugasite gore, zatvorite! VELA i SOFIJA (odlaze gore, gase, vraćaju se opet u mrak kujnski).
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
nauku i prosveštenije razuma, koje sam od mladosti moje želio i tražio, srpskoj junosti preporučiti i tako srpske kćeri prsima, koje su me odojile, ako ne koliko bi[h] rad, barem koliko mogu, blagodaran javiti se.
da na svoj jezik prevo|de, sastavljaju i na štampu što izdaju; da se postaraju za matere svoje i sestre, za supruge i kćeri, prevodeći im izbrane knjige učeni[h] naroda, dajući im na ovi način blagopotrebnu zabavu, ukrašavajući nji[h]ove
Neka se potašte i po[h]ite dovesti u svoj rod zlatno i blagopolučno vreme kad će srpske kćeri i supruge čitati Pamelu, Telemaha, povesti Marmontelove i proče ovima podobne knjige na svom prostom dijalektu.
prvom Nikejskom soboru, otac svetoga Grigorija Bogoslova Nazijanzina, u česnom braku živeći, episkop je bio i sinove i kćeri izrodio; tako brat Velikoga Vasilija, tako sveti Spiri|don i mnogi drugi.
Neblagodaran i nedostojan človekom nazivati se koji se toga blagodejanija ne spominje? Moje kćeri, kad bi vi uprav razmislile i rasudile na koju ste visoku odredu od boga sazdane, ne bi vam imala kad ni na um pasti
episkop oženjen; kako Grigorije Bogoslov Nazijanzin, kojega otac, episkop budući i oženjen, izrodio je mnoge sinove i kćeri.
A od koga će prositi? Od roditelja, obremenjeni[h] s familijama; od udovice koja se stara kako će kćeri svoje udomiti! A ko prosi?
U ovo vreme neprestano bi se kod nas govorilo o slavnoj Velikoga Petra kćeri, imperatrici Jelisaveti. Ja, neprestano u umu i u srcu imajući Kijev, Moskvu i Rosiju, vladeteljnicu tih strana
Ka|zuje mi da cesarski i kraljevski sinovi i kćeri svu svoju mladost uč[e]ći se provode i sav život - u čitanju knjiga. Ja samo čujem imena nauke i filosofije, niti znam
da ja grečeski ništa ne razumem, stane besediti [i]talijanski i na pitanje kaže mi da je to manastir kaluđerica gdi se kćeri gospode Korfa uče i vospitavaju. Otvori cerkov; tu se poklonim i celujem predivno izobražene ikone.
Ovo isto slučavaće se i unapredak mnogima i mnogima, pak, ljudi, braćo, zašto da sinovi i kćeri i unuci vaši stradaju, da uzdišu i da su zlopolučni, u čemu nimalo nisu krivi?
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Od kretnog imetka imao je: ženu Osinjaču, tri sina, dvije kćeri, dvije krave, dvadesetoro vunjači, dvoje magaradi i svinju za posjek.
To je sve čudnovato, ali je čudnovatije što je Bakonju Osinjača više ljubila no i Kušmelja i Čmanjka i dvije kćeri, Galicu i Krivu. Ne ćaše dati prst jedan njegov za koje od njih, a pregorjeti ćaše sve skupa za njegovu lijepu glavu.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Ne rađaju se često budale kao ona što je htela da teče ispod zemlje. Majka svih reka osmehnu se tek rođenoj kćeri i podiže palicu ka zapadu, kad mala tvrdoglavica reče: — Neću na zapad! — Ti onda teci na jug, a možeš i na sever!
— Kada bih postala nebeska reka! — prošaputa, a Velika rečna majka zadrhta od užasa. — Tog nije bilo, niti će biti, kćeri! Nijedna se reka još nije popela u nebo. Bolje požuri da stigneš u dolinu, u more, dok nisu počeli zimski mrazevi!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Šta, Ruvarac? je li, zveri? Ha, po tom sam te pozn'o, bludna kćeri: Ti, ženo, ti si stara godina; A ti, aždaho, ti si duša joj; Izdahnula te umirući sad; Pa bludnica u času
I drevne indijske gore oglašavahu krikom Istoka bujne kćeri. Ciganče, tako mi Baha! i ja sam međ' njima bio! No ti mi objasni sada: šta činim ovo, i gdi sam?
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Flegeton i Mente sa ljutošću ada nesitoga; među dvije protivne stihije tamo teče tajni potok Lete, na njem straže kćeri Gorgonove da pregnusni neba odmetnici od struje mu prijatne ne vkuse.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Uzeh kartu i poznadoh rukopis njegove žene. Ona je pisala o maloj kćeri njihovoj koja je o sebi govorila: „Ja nisam više mala Boba. Ja sam velika Slobodanka Nikole Glišića.
KO JE ON? (Mojoj kćeri) Mila, drag mi je onaj dan pun mira. U parku, raju tica, kroz raskošno zelenilo granja, vetrić je donosio blago
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I baka ju je jako voljela, činilo mi se čak više, ili bar toplije, nego svoje vlastite dvije kćeri. Često sam, u proljeće, u malom no gustom, sjenovitom vrtu iznad kuće dugo ležao u njenom krilu.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
I on se sam čudio naravi svoje kćeri. Jedared naiđoše na selo kurjaci. Svaki, ko imađaše stoke, morade noćivati u oboru i toru, da bi sačuvao svoj mal od
Majka ga dočeka u dvorištu i pogleda začuđeno u gosta, koga joj sin vođaše. — Majko, evo ti kćeri umesto mene... da nisi sama. Gledaj je kao oči u glavi, a ja ću se starati za sve što vam ustreba.
»A majka, jadna dobra mati, kako se ona obradovala svome detetu, svojoj osramoćenoj, ismejanoj kćeri! Sav svet obrće glavu od nje, kao od čudovišta, a mati širi slabe staračke ruke, obuhvata i steže svoju milu jogunicu,
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Car mu napošljetku odgovori da mu prsten ne može dati, a on se okrenu pa pođe i reče caru i carskoj kćeri zbogom. Kada mali pođe, a zmija, carska kći, pođe za njim. — Kuda ćeš ti? — upita otac. — Kako kuda?
Idem sa pobratimom glavom po svijetu, kada ga ti ne htjede darivati onako kako je zaslužio. Caru bi žao kćeri, kan̓ ti kad mu je jedna, pa povrati mladića i dade mu tražen prsten.
Kada car opazi da mu nema kćeri, stade je tražiti i raspitivati, ali je nigdje ne može pronaći, kao da je u vodu ili zemlju propala.
Tada je otac uzme sloboditi i hrabriti: — Ne boj se, kćeri moja, vidiš, mi promenismo tolike čobane, pa koji god iziđe na jezero, nijedan se ne vrati, a on evo dva dana kako se
mu je rečeno, i dođe pod onaj grad u drugome carstvu, i kao što mu je devojka kazala, on učini sve, dočepa se carske kćeri i sretno s njome dođe natrag.
se carevom devojkom i postane car, a ostali momci što su s njim išli ižene se onim devojkama što su bile pored carske kćeri i postanu velika gospoda. CAREV ZET I KRILATA BABA Otac i majka imali sina, pa ovaj usnio da je postao carev zet.
Kad ovi dođu i svoje sinove dovedu, onda car izvede svoju kćer i sa njom iznese džilit, pa onda po želji svoje kćeri zapovjedi: da koji misli i želi biti carev zet, baca džilit i bedeme grada prebacuje.
Onda reče najstarija vila: — Mama, ovđe krst miriše. — Jest, kćeri, reče ona — carev sin i Oštar Dan idu tražiti jednoga kralja kćer, ali neće je naći; jer da znadu što ne znadu, lasno
Uveče opet dođu vile, kao i prije. Onda reče srednja vila: — Mama, ovđe miriše krst. — Jest, kćeri, carev sin i Oštar Dan traže kraljevu kćer, ali teško da je nađu; jer da znadu što ne znadu lasno bi je našli.
Uveče opet dođu vile, kao i prije. Tad reče najmlađa vila: — Mama, ovđe miriše krst. Mati joj odgovori: — Da, kćeri, carev sin i Oštar Dan idu tražiti kraljevu kćer; ali teško da je nađu, jer kad prijeđu divlju planinu i veliko more,
Došavši tamo, carević se namah upiše kod cara da bi rad s njegovom kćeri razgovarati se. Car mu dopusti i reče: — Tri dana ti je slobodno viđeti je: prvi dan šest časa, drugi deset, a treći
A mati reče: — Jest, kćeri; carev sin i Oštar Dan vode kćer jednoga kralja; ali je se ipak neće užiti, jer otkad je carev sin otišao od kuće, njemu
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Sava položio ruku na moju glavu i, okrenuvši se k njoj, rekao: “Kćeri Dijada, škola u Idvoru uskoro će biti tesna za tvoga sina.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
U dnu dvorišta grbavi postolar mlati čekićem po rastegnutoj koži; Cvijeta časom zaboravi na se i sjeti se njegove kćeri, učiteljice.
Poslije, sretnim slučajem, namjerila se na sadašnjega gospodara. Svidjela se gospodaru i bila vjerna drugarica kćeri mu. A kad je poodrasla i razvila se do djevojčeta, poslušna i mirna, ostade u kući ko domaće čeljade.
Na njegovu želju pokaza mu i slova — ona ih je naučila od gospodareve kćeri — i uputi ga u čitanje. Poslije se on na paši sam vježbao, i nauči ubrzo sricati. Jednoga dana ostavi stoku.
Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA
Ubio ga bog sa suklatom, sigurna sam da će mucati. DARA (prekorevajući je): Ali, zaboga, mama! ŽIVKA: Uh, kćeri, sve drugo ne marim, ali samo da mi je da gospa-Dragu svučem sa državnog fijakera, pa makar za dvadeset i četiri sata.
S tim da odužim dugove, a posle... ŽIVKA: Daro, kćeri, meni mrkne pred očima. Kaži tvome mužu neka kaže: da ili ne, inače ću ga gađati stolicom! DARA: Pa kaži, zaboga!
Da! (Ostavlja slušalicu.) XXII DARA, ŽIVKA DARA (dolazi iz desnih vrata, za njom Raka). ŽIVKA: Daro, kćeri, zvala sam te da te pripremim. Budi hrabra, dete moje, da podneseš udarac koji te očekuje.
ŽIVKA: Ja sam ti rekla da ćeš se i sama uveriti koliko te ona vucibatina vara. E, pa, evo, kćeri moja, došao je čas da se svojim rođenim očima uveriš.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
VIII glavi ulazi u roman, gazda Marko, ne razgovara s junakinjom; jedino što joj je pri ljubljenju ruke kazao: „Živa bila, kćeri!” Ali sa koliko se skrivene pažnje oni, već na početku, posmatraju, i kako u pogledima njihovim promiču sve gušće slutnje!
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Može biti da njegove žene neće ovako tražiti da idu po mesečini na mobe čak u druga sela, ali će to sutra raditi njegove kćeri i njegove snahe, ako ih bude imao. Teško njemu da to vidi s očima!
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
EVICA: Nije tako, majko. FEMA: Kakva majka, valjda mi nije sedamdeset ljeta! Zar ti nisi čula da kćeri kažu svojoj materi mamica? EVICA: Ali kad sam se tako naučila.
Sluškinje traži, a ne diraj u kćeri noblesa. (Povuče Evicu za sobom i otide.) VASILIJE (snužden takođe iziđe). POZORIJE Z.
SARA: Vidite, kolika i kakva razlika između nje i njene kćeri. RUŽIČIĆ: Dođe milo vreme, Da volšebnica breme Sa Hekube svuče I u graciju obuče.
Zato ustupite kćeri vašoj sladost bračnago vjenca. FEMA: To je inpretinencija tako štogod meni u oči reći. RUŽIČIĆ: Nesmislene, da mi
Petrović, Rastko - AFRIKA
Ali one su i srećne u isti mah, toliko srećne, jer su one njegove neveste, njegove kćeri, njegove matere; njega koji je najlepši, najmlađi, najljubazniji na svetu.
Nosi jednu ružu ljubavi u svojim ustima. Mladih igračica, međ kojima ima i kraljevskih kćeri, ima oko trideset. Igru su otpočele ipak dve starice, Suka i Jo, veštice i fetišerke.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Pa gde je kći?... STANA: A gde je sin?... Ja sina tražim, pašo nesrećni!... Ta deset kćeri da sam rodila, A svaka da je mnogo divnija Od same kćeri boga velikog Što svako jutro rađa zorica, Pa da toplinom
Ja sina tražim, pašo nesrećni!... Ta deset kćeri da sam rodila, A svaka da je mnogo divnija Od same kćeri boga velikog Što svako jutro rađa zorica, Pa da toplinom svoje ljubavi Ledene grudi svetu razgreju, A blagom miru
Oh, sina, pašo, sina, sina daj! SULEJMAN: Dobro!... Dovedi kćeri!... Na smrt je meni, veruj, ne vodiš, Život je čeka, kao huriju!...
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
A preda me ti iziđe, Okićena sa biseri, Sa biseri naše sreće, Sa tri sina i dve kćeri. Ja vas spazih, pa zadrhta’, — Htedoh pitat’, al’ se boja: „Je l’ to Mirko? Je l’ to Sava?
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ako je siromah i nema novaca, Ima u narodu bogatih otaca; Jer ko je rad svoje kćeri razudati, Kauciju svaki za zeta će dati. Vi gledajte samo profesora vrednog, Alumnistu svaka hranićemo jednog.
Amo sade tvoje oči ti na me okreni, I na ljubve zagonetku okom odgoneni! O, ljubovi slatka! O, kćeri nebesna! Ti si naše sreće boginja čudesna. Ti mene pozivaš k moje žizni drugu, Ne znajući ješče svu mog serca tugu.
Da propadnu i da idu svi od nas bez traga Koji kćeri kad udaju motre samo blaga, Kojima se prava [njina] ni zašto priznata, Svojom ćudi kome hoće otvaraju vrata!
— — — — — — — — — — — 9. Besna, pusta neslogo, Kćeri adske zmije, Gdi bi znala živiti Da Srbina nije? Čedo strasti, nesrećo, Brza u slepoći, Kad Srbina nestane, Kom’ ćeš
Al’ mi u isto doba i majke vera i kćeri Sveta čistota volju nestašnu tesno sapnu. Neće usna moja sa lica t’ rosu satresti, Sam u sebi reknem.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Šta je? Čija je? Te okriljena krilom ljubavi, Ostavi sjajne zemlje za sobom U klisurama da zabačenim Potraži dvore — kćeri duždeve?... (Leonardo ulazi.) A, Leonardo!... LEONARDO: Svetlosti!
(Čita.) „Trošne su, kćeri, naše galije, Mačevi slabi, da ih potisnu — Ti, kćeri, mo’š...“ Ja?... A otkud ja?... (Čita.
(Čita.) „Trošne su, kćeri, naše galije, Mačevi slabi, da ih potisnu — Ti, kćeri, mo’š...“ Ja?... A otkud ja?... (Čita.) „Lepota ti je čudna, svemoćna! Đurđe te ljubi...
Ne rugaš li se grobu majčinom? Ne prezireš li brata i zemlju? Il’ u tolikih naših glavara Ne beše seje, kćeri, unuke? Nego nam s mora done sinjega U Crnu Goru — crnu nesreću!... JELISAVETA: „Nesreću?...“ Jest, ja sam nesreća!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Otjerao je sina od sebe, a popadiju je toliko tukao i mučio, dok neke godine od teških uboja ne umrije kod kćeri u Božićima. Svaku ženu zove Đurđijom.
Bojić, Milutin - PESME
Dok damari pršte i igraju žile, Tonem u dubine, gde se svesno skrile U dremežu tihom snene kćeri Tajne. Tad vrline pevam dubokim opelom, Isturenih usta pijem snagom celom Slasti, slasti duboke, beskrajne.
Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE
MARICA (dočera čašu s cvećem koja sšoji na stolu i tresne je o zemlju). ANĐA: E, jesi besna, kćeri! MARICA: Kazala sam ti, nije da ti nisam kazala, pa šta me izazivaš! ANĐA: Šta ti je danas? MARICA: Šta mi je?
? MARICA: Kakav je da je, ja ga volim, pa to ti je! ANĐA: Pa znam, kćeri, al' ne ide to tako! MARICA: Ide, boga mi!
Jesi razumela sad? Eto ti, pa se prema tome sad upravljajte i ti i otac. ANĐA (krsti se): Ju, ju, ju, kćeri, crna kćeri, šta sam doživela? Obećavaš čoveku da mu ideš u kafanu. Gospode bože, kakva je ovo današnja mladež!
Jesi razumela sad? Eto ti, pa se prema tome sad upravljajte i ti i otac. ANĐA (krsti se): Ju, ju, ju, kćeri, crna kćeri, šta sam doživela? Obećavaš čoveku da mu ideš u kafanu. Gospode bože, kakva je ovo današnja mladež!
Zato njegovo pismo miriše na promincle! MARICA: Baš si pogodila! ANĐA: Svejedno, na šta bilo, tek miriše. Pa dobro, kćeri, jesi li razmislila ozbiljno: šta je jedan apotekarski pomoćnik, od čega ćete da živite? MARICA: To nemoj ti da brineš.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Vladimiru sačuvana je samo u latinskom prevodu proširena pričom o ljubavi zarobljenog Vladimira i plemenite carske kćeri Kosare, nesumnjivo uzeta iz usmene poezije. Tip kneza mučenika iskorišćen je da bi se izgradio lik kneza pobednika.
Nastasijević, Momčilo - PESME
Reč svoju nem kamenu zaveštavam, i zveri. 5 Bezdetan, na istinu grem. Sinovi prate me i kćeri. STRUNA 1 Muklo to nečuj neki u meni sluči. Prsnuv zanemela smrću dâ glasa struna.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
A više njih njihovi mlađi stoje. Sproću Mladenovih, na kapiji gazda-Stojančetovoj, sve njegove kćeri izišle. Kao uvek, sve one gotovo u jednom odelu, s jednakim brojem nizâ na prsima, i, neka suvlja, neka deblja, ali sve
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Prema narodnom alegorisanju, donja latica od cveta je maćeha, dve srednje, to su njezine kćeri, a dve veće, gornje, to su joj pastorke.
u ljubavnim vradžbinama: on je u stanju da održi ljubav i spreči svađu (etimološka magija: majka ga daje udatoj kćeri — »kalopera, da se (ne) karate«, Danica, 9, 65; ili: »kalopera, da me ne poćera«, Vrč., Pom., 31). Inače se k.
P. se kiti kolač koji roditelji spreme kad čine ritualne pohode svojoj kćeri (SEZ, 19, 183; 186). PAPRIKA Paprіka (capѕіcum annum). Paprika, pasji đumbir (Šulek); piperka.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Tako ostajem ja. Šta kažete, kćeri mesečevih proplanaka? Slutim da mrzovoljno odmahujete svojim krasnim glavicama. Nećete?! Nećete Dimitrija?!
Ilić, Vojislav J. - PESME
o toj lepoj maloj Tici pričaju se čudne bajke: To duša male kćeri nad grobnicom mile majke. Venulo je malo dete, što mu zemlja majku krije, Nestalo ga jednog dana i nikada došlo nije...
I drevne indijske gore oglašavahu krikom Istoka bujne kćeri. Ciganče, tako mi Baha! i ja sam međ njima bio... No ti mi objasni sada šta činim ovo i gdi sam?
5. Eto tu je mati sa dve svoje kćeri, Za kojima jure gradski kavaljeri: Ema je tek zimus kloster ostavila, A Olga joj sestra nesravnjeno mila; Rukavice nose
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Posvećen preminuloj kćeri, ciklus „Vidosava“ počiva na nasleđu narodnih lirskih pesama, ali na izvestan način najavljuje Đuliće i Đuliće uveoke.
– Oca i sina, supruge, kćeri, Brata i sestre, druga što vjeri, Srodnika mila, prijana radka, Nijesu mi tako imena slatka, Ko tvoje ime, koje ću
Pisao je rodoljubive i sentimentalne pesme i prevodio poučne knjige (Pripovetke mojoj kćeri i Saveti mojoj kćeri francuskog pisca Bujija). Poznat je i kao protivnik jezičke reforme Vuka Karadžića.
Pisao je rodoljubive i sentimentalne pesme i prevodio poučne knjige (Pripovetke mojoj kćeri i Saveti mojoj kćeri francuskog pisca Bujija). Poznat je i kao protivnik jezičke reforme Vuka Karadžića.
Stanković, Borisav - TAŠANA
Pravo je imao moj pokojni mladi gazda što, mesto tolikih hadžijskih i gazdinskih kćeri, tebe uzeo. Koliko puta, kad stanu da mu govore i ne daju da uzme tebe, on, ako je toga dana još i tebe video gdegod,
Da li su sve doneli što se obralo po čivlucima? TAŠANA Ne znam, hadži. HADžI RISTA (uvređeno): Treba da znaš, kćeri! Drugih godina ovde se donosilo po sto, dvesta, i više kola... a sada da je manje... TAŠANA Ne znam.
HADžI RISTA (zaradovan odobrava): A za to: za parastos, podušje, za groblje ako, kćeri! Za to ga zovi, pitaj. I njega, dedu, popa našega, duhovnika našeg, za svašta zovi, za svašta pitaj, jer on to sve zna.
« Šta ti imaš da gledaš ovde, i od čega da strahuješ?! Šta je to, kćeri? TAŠANA (okreće se od matere): Ništa. Ostavi me. Ne znaš ti. Svi vi tako.
(Ljutito, uvređeno odlazi.) KATA (Tašani prekorno): E, e, zašto, Tašana, zašto, kćeri, tako? TAŠANA (ustaje, a već tresući se od pomisli na dobra jela, pića): Da, da, još i to: dobro jelo, dobro piće.
TAŠANA Oh, i ja, dedo, ne znam! Samo znam da... MIRON Šta, kćeri? TAŠANA Ne znam, dedo! MIRON Ama da ipak, nisi bolesna? TAŠANA Ne! MIRON Pa? TAŠANA (rešeno): Strah, dedo!
To je nešto mnogo kad plačeš! (Nadnosi se nad nju, sasvim rešeno): Tašana! — ne kćeri, ne snaho, već Tašana, šta je? Kaži sve! Sve kaži! Nemoj ništa od mene da kriješ, jer nemaš od mene ničeg da se bojiš.
Šta si ti, i kakva si, te da oni nisu voleli? TAŠANA Ne znam. Samo znam da su mu davali neke njine, hadžijske kćeri, a on, pokojnik, nije to hteo, nego, kao u inat njima, uzeo baš mene.
(Tašani, šaleći se): Samo na tebe se ljutim, kćeri, na tebe mi krivo. Zašto, kad ti je bilo toliko teško, toliko mučno, a ti meni prvo da se ne potužiš, meni ne kažeš;
(Mironu, ponizno): Da se ne ljutiš ti, dedo, što ja o ovome počinjem? MIRON A ne, ne. HADžI RISTA (Tašani): Da znaš, kćeri, koliko nas je deda zbog tebe rezilio i to još kako.
KATA (vrisne). HADžI RISTA Ne, Mladene, ne toliko. SVI Ne toliko. MLADEN Kako: »ne toliko«? Dok vaše kćeri sa begovima i pašama ašikuju i kopilad u reku bacaju, svi kažete: »To ništa nije! Raja smo! Mora da se trpi!...
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Sahranili su ga na sami Badnji dan. Stari, slab i bolestan, vozio se do groblja; kćeri i sinu ništa nije javljao. „Daleko je Budim, daleko je Rumunija, zimnje je doba, Božić je.
Oca moga je trebalo videti, i verovati da smo od soja, da smo s planine sišli. Nas dve, njegove kćeri, izneverismo obadve. Ja po visini, kao nešto malo i sećam na oca, a po svemu drugom ni na oca, ni na majku.
Talijanka se malo smirila, ali je ostala tuđa svemu i svakome. Boško je s ponosom drugovao i savetovao se sa svojom kćeri.
Sa advokatom je otputovala i jedna starija žena salašarka, da poneguje bolesnika, i da ga kasnije prevede kćeri, ako htedne poći, i ako mogadne.
Nijedno dete nije rodila, a kad umre, ići će joj za sandukom familija, oha-a, sinovi, kćeri, unuci.” — Usred takvih razgovora upadne ili glas gospa Nolin, ili ona sama.
Veterinar Vasa imao je pametnu ženu Pavu, i dve kćeri koje po ceo dan sviraju u četiri ruke u klavir. Prolaznici zastaju, a gospođice to i hoće.
— U jedanaest se pojavila na ulici Engleskinja. Sama. — Kud li je pošla bez muža!... gle, kud je potegla! Ju, kćeri, otvori prozor, previči joj nekako da će tamo ostaviti štifletne u blatu.
Prenoćiti je mogao u „velikoj sobi” samo mrtvac. Jedinac sin Kornelov, posle dve kćeri, bio je Marko. Marko se oženio pukom siroticom, ali lepoticom, i podigao je sebi drugu kuću.
Kad se u seoskoj kući počne živeti suviše gospodski, da znaš, ili stradaju ogledala i stolice, ili sinovi i kćeri. Marko je pri rođenju svakoga sina činio zaveštanja.
Kad je Josif otišao bio na stranu, Stefan Vlaović se s malo više pažnje i nežnosti okrenuo kćeri. Ali je za sve već bilo kasno.
Taj mirni i tihi Stefan Vlaović sve je teže padao na dušu svoje kćeri. Leksa je bila puna otpora protiv smrti. Sve je čekala da će se jednog dana nešto iz osnove promeniti, da će onda
naročito raspolaganje s njenom kućom i vinogradom za slučaj ženidbe gospodin-Vasine, ili smrti jedne ili obe njene kćeri... Da li neko vodi brigu o tome?” Žene opet jednoglasno otklimaše glavama.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
O, vi koje ovu povest čitate i bisernu suzu pri ovom tvrdom delu puštate, kćeri Amora i Venere, vidite li vernost mušku?
Ka kojoj su klasi prinadležale suze agine kćeri, neka moje čitateljke opredele. Dosta da bi svaka njojzi podobno, a može biti jošt većma plakala kad bi takvim načinom
Petrović, Rastko - PESME
Ja znam, Ja znam, Ja znam. Da je majka rekla kćeri: “Zatvori, promaja je!“ A kći spustila vez i ustala i pošla prozoru I pošla i zatvarajući videla nekog da
A majka uzviknula: - O, kćeri! I obeznanile se obe u ponoć kada prođem ulicom sam, sam. Ja znam, Ja znam, Ja znam. Kada je umro krevet broj 8 u
tu prima poslanu ženu Boz - i jedan mesec žut, Ogroman, istinski prvi put noćas, mesec žut (U čijem li vrtu sultanske kćeri sad je skut?) o, ćut! o ćut! Pod vrbama sad peva, ko otac, mesec žut. Ah bože moj, šta je to za mene!
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
A da nevolja bude veća — jedva da je i rastao od silnog razmišljanja i radoznalosti. Ostali sinovi i kćeri već su joj dopirali do pojasa, a mališan tek se od zemlje odigao.
— Hvala ti, kćeri! — reče bakica i upita je čime bi joj se mogla odužiti. Ali, Lepotica sleže ramenima: sve ona ima! I porodicu i dom,
Možda i zato što je, pored osmeha majke, primetio i osmeh na licu lepe Poglavičine kćeri, ko zna? Svet ispod njega širio se u svoj svojoj lepoti, a krila su mu svakoga dana postajala sve brža i sve jača.
Zvonio je u njegovoj priči nežni devojački smeh Princeze, pa smeh kćeri njene kćeri, dok bakrač gnevno ne uzviknu: — A muškarci? Zar u toj kući nije bilo muškaraca? — Pa, možda ih je i bilo!
Zvonio je u njegovoj priči nežni devojački smeh Princeze, pa smeh kćeri njene kćeri, dok bakrač gnevno ne uzviknu: — A muškarci? Zar u toj kući nije bilo muškaraca? — Pa, možda ih je i bilo!
Jedva je čekala noć da siđe na jezero. Je li čudo što se Velika Zvezdana Majka zabrinu: — Ti, kćeri, mnogo izostaješ.. — opomenu je. — Saberi se i radi što i ostale tvoje sestre. Svet ljudi i svet zvezda nespojiv je.
Jedna za drugom uhodile su je sestre, ali je ona uspevala da se iskrade, da pobegne. — Na opasne si se staze, kćeri, uputila! — Velika Zvezdana Majka nabra čelo. Njena ljubimica gledala ju je milo, blistajući.
— Zvezda žalosno obori glavu. Zvezdanu Majku to u prvi mah naljuti, zatim uplaši. — Šta je to s tobom, kćeri? Jesi li bolesna? — Velika Zvezdana Majka pipnu joj čelo, pipnu obraze: goreli su. To je još više uplaši.
Zašto su u njene miljenice zažareni. Kakav je to šum? Zvezdana Majka prinese uho grudima svoje najmlađe kćeri i ču kako odande dopire užurbano kucanje kakvo se na nebeskim livadama nikada nije čulo.
— Nebeski Vidar prepisa zvezdi mirovanje i tišinu, pa ode, a Velika Zvezdana Majka naže se nad krevet svoje najnežnije kćeri. Zatim zaključa nebesku baštu. — Šta li je sa Zvezdom?
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Ulazi Vaska unoseći sveću u zlatnom čiraku. ARSA (Vaski): Vaska, idi ti kući, kćeri, i nađi se kod majke, te dočekujte goste.
MAGDA (razneženo): Slatko moje dete, kako mi ono sve zna. (Razdragano Koštani): Pevaj, kćeri! Pevaj, i baba ima bakšiša. SALČE (Koštani, koja gleda oko vodenice u drveće, goru): Kosa ti se zamrsila.
(Magdi): A, je li, tetka... (Pokazuje na goru.) Šta je tamo? Gora? MAGDA Gora, kćeri! KOŠTANA (radosno se unosi, da što bolje gleda u goru): A je li to ta gora za koju se peva: da je golema, pusta,
MAGDA Ta je, kćeri. KOŠTANA (propinje se na prste, da bi, preko zida, mogla što bolje da gleda. Duboko udiše i miriše): Ala miriše gora!
(Uzrujano): Je li to, tetka, ta pusta, tamna, golema gora?... MAGDA (brišući oči): Nije, kćeri, nije! Nije to ta gora! A nemoj tu pesmu. Drugo, veselo pevaj! »Lošo je« da se sad plače.
Dolazi Marko. TOMA Kamo sofra, vino? Služi gazdu, još sada, pa posle, možda, smrt će... (Koštani): Eh, Koštana, kćeri! De! Ne pesmu, glas samo i svirku. I to onu svirku, kad se pođe na venčanje za staro i nedrago!
Oh, toliko je ono toga bilo puno i željno da će mi mrtvome zemlja biti večito teška. De, kćeri, de još onu: »Nasred sela šarena česma, bistra voda«...
(Hvata se za čelo, grca.) De, kćeri! KOŠTANA (peva): More, nasred sela šarena česma tečaše, Aman, tečaše, I na češmu dve do tri mome stajašev, Aman,
MARKO (vraća se i donosi mu nize od dukata). TOMA (prilazi Koštani i vezuje joj nizu oko vrata): Na, kćeri. Zlato neka nosi zlato a ne stara suva kost! Pevaj!
— More, za tebe ima šarena soba Da spiješ, ago, da ljubiš. TOMA Za mene nema više, kćeri, nema. Nego, dede pevaj! KOŠTANA (peva): Tri put ti čukna na pendžer, Mila daskalice... Stojan-hadži daskalov.
KOŠTANA Drugi ću put! A sada i ja da idem. Jer bolesna sam. TOMA (iznenađeno): A ne... Nemoj, kćeri! Ako te grlo boli, uzmi šerbet, rosu... Biser da ti rastopim, samo da te grlo ne boli.
TOMA (ubijeno): E kad tu... onda je to teško... (Koštana polazi): Koštana! (Prilazi joj grcajući.) Koštana, kćeri, sine... Daj bar... (Saginje se i miriše joj prsa.) Koštana! Lepoto!... Oooh! DRUGA SLIKA Mitkina kuća.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Poslednji priraštaj kosovskom epu biće onaj o uzroku te surevnjivosti u razmirici dveju kćeri Lazarevih, Vukovice i Miloševice.
Poslednji priraštaj kosovskom epu biće onaj o uzroku te surevnjivosti u razmirici dveju kćeri Lazarevih, Vukovice i Miloševice.
pesništvu, postavlja Sekuli veoma teške zadatke i izlaže ga najvećim opasnostima, ne bi li tako izbegao udaju svoje kćeri.
kako se u pesmi opisuje, megdane su delili, zubima se klali, u četu hodili, bratimili se, jedan drugom sestre i kćeri otimali pa turčili ili pokrštavali, i uzimali za žene, kako je to u pesmi opevano“.
20 CARICA MILICA I VLADETA VOJVODA Pošetala carica Milica ispod grada bijela Kruševca; s njome šeću dvije mile kćeri: Vukosava i lijepa Mara.
nevolja mu je: sedam žena mijenio bio, a od srca ne imô poroda, pa uzeo k sebe sinovicu, sinovicu, njemu osobnicu, mešte kćeri i mešte sinova, pak se starcu sade ražalilo, el je sprema preko mora sinja.
Uvati se sunce u proljeće, tj. bilo je pomračenje sunca februara meseca 1804. Konstantin, sin Manojla II i kćeri Konstantina Dejanovića, bio je poslednji vizantijski car (1449—1453) i junački je poginuo braneći Carigrad.
do 1404. i zet kneza Lazara po kćeri Jeleni Banjali Gornji — pleme u crnogorskoj Hercegovini Banjska — oblast oko reke Banjske, leve pritoke Ibra, niže
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Te rad tebe, čoveka, bih i ja čovek. Bez nijedne mi pomoći mrtve oslobodih, i zarad tebe na zemlji od tvoje kćeri devojke-matere mi rodih se i obrezan po zakonu osmodnevan bih...
Mnoga drveta i cveće, ali jedna je bašča. Mnoge pregrade u jednome dvoru, mnoge kćeri i sinovi, ama jedna im je mati. Dosta je sitne dece, al' iz jedne su utrobe.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Sva su deca Zamfirova bila lepa, sve udate kćeri njegove kao žene ostaše lepe, ali je Zona ipak najlepša među njima bila.
Mislio je o glupom smehu Vaske izmećarke, a u ušima mu jednako zvoni ono strašno jasno smejanje ponosite čorbadžijske kćeri koje se čulo iz avlije.
kad je ostao sam na sokaku onako gadno ismejan od jedne glupe izmećarke i od jedne hladne i bezdušne čorbadžijske kćeri! Pa tek ona reč „kuče u čašire“ kako mu se uvrtela!