Upotreba reči lančić u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Što tvoj kantar? Ne vide li to, a? — reče Trpko i pokaza mu neku krpicu podenutu kroz jedan lančić na kantaru, i na kraju kao zapečaćenu crvenim voskom. — Ovija kantar, more, kapetan go potvrdi!

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Kao slučajno, ona se naže zatim nad prozorom, u provaliju bedema i jaraka. Kao slučajno, ispade joj tada lančić iz ruku i ona tiho vrisnu.

Isakovič joj uslužno pritrča, izgubivši dah, i ona mu reče da se slobodno nagne nad njom, ne bi li primetio lančić u travi. Oslušnula je pri tom da li ko ide. Znala je da ih od muževljevog salona dele dve dvorane.

Pitala ga je da li su vojnici našli njen lančić? Dan je bio još topliji nego jučeranji, vruć, zagušljiv, oblačan, na kišu.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Samo bi se bolno stresao na neki nepravilan i grub šum. Još jedan lančić veze za pokojnog oca, i poslednji trag divne jedne muzikalnosti: fino uvo, vredovan sluh, božanski znak umetnika.

Nata sluša kako govori kao da je kuća njegova, ili tek što nije, ali ćuti kao miš — i da kupi ženi srebrn lančić s krstom, oko vrata.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— jecala je strina i, razume se, iz očiju je lila kiša suza kao iz rešetke za tuširanje kad se povuče onaj lančić. — Crni sine, šta si joj kazao? — pita očajno majka. — Rekao sam joj da je hipotenuza. — Ju, a šta je to?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti