Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
22 SMRT MILOŠA DRAGILOVIĆA (OBILIĆA) Ljepu šetu pošetala Milica Lazarovica, ljubi Lazarova, i ona mi šetaše, višnjega boga moljaše: „Ti me, bože, donesi na svake na nevoljne sreće, bože, ma me nemoj don̓jeti na
U jezeru nahodi gizdava gospodičića ljubi Lazarova. Al' ga ide Milica tvrdom kletvom zaklinjati: „A tako od rana, razbojniče, ozdraviti, kadno mi si, delijo, isred polja
govoriti, Dragilović junak, a ončas se bješe s dušome razdijelio; a ona se vratila k svome dvoru bijelomu, ljubi Lazarova. Tužne glase donese jedinici ćerci svojoj.