Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
na svake na nevoljne sreće, bože, ma me nemoj don̓jeti na junaka izranjana, er su meni, Milici, ljute rane dodijale, ljubi Lazarovoj“. I ovako šetaše, višnjega boga moljaše; sreća ti je donese na jedan jezer crne krvi, ljubi Lazarovu.
“ Ali ranjen junače gospoći odgovaraše, ljubi Lazarovoj: „Koju mi si gospodu u Kosovo otpravile?“ „I ovo sam otpravila Lazara gospodara, tuđinine jedan, i ovo sam otpravila i
“ Ali ranjen junače Milici odgovaraše, ljubi Lazarovoj: „A davori, davori, Milice Lazarovica, koga si otpravila, veće nećeš pričekati, punice moja!