Dučić, Jovan - PESME
Poljubac njezin beše tih i ledan, Mramorni poljub; a kosa joj plava Odisala je setan miris jedan Bokora ruža koji docvetava.
što mučno Beše, kada jednom nesta i ta zloba Koja nas držaše dotle nerazlučno. Najzad, stisak ruke beznadeždan, ledan! I mi tad metnusmo u očaju mnogom — Celu svoju dušu u poljubac jedan, I sav otrov mržnje u poslednje zbogom.
Radičević, Branko - PESME
112. Na vratima nešto belo — Krv mu stade, kad ga zgleda, Znoj mu ledan probi čelo; Teo b' ustat, al' se ne da, Zborio bi, oće usta, 670 A im nema glasa pusta. 113.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Poljubac njezin beše tih i ledan Mramorni poljub; a kosa joj plava Odisala je setan miris jedan Bokora ruža koji docvetava.
Negda u take noći, kada otka Pomrlom granju zima pokrov ledan, Ova je soba bila k'o vrt jedan, Gdje je k'o potok tekla sreća krotka. Kao i sada, pred ikonom sjaji Kandila svjetlost.
A tu je i Ona - u odelu belom, Pored mene kleči, i poslednju žicu Sa uzdahom kida. A ja mrk i ledan. Moj se pogled diže gore, nebu, više, I pod nebom gledam na dah plavi jedan, I umirem tako, tiho, tiho, tiše... M.
Šantić, Aleksa - PESME
Negda u take noći, kada otka Pomrlom granju zima pokrov ledan, Ova je soba bila kô vrt jedan, Gdje je potok tekla sreća krotka: Kao i sada, pred ikonom sjaji Kandila svjetlost.