Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
se njegove crte u osmijeh — svejedno, same oči ostajale su uvijek iste, duboko ozbiljne, bez prelaznih odraza i letimičnih svijetala. Neumitnom jasnoćom ocrtane, postojane zjene, a opet nepronicljive, apsolutne, kao zjene gospodnje. — Mama!