Dučić, Jovan - PESME
Kao mračna tajna ležiš u dnu mene, I moj glas je eho tvog ćutanja. Ja te Ni ne vidim gde si, a sve duge sate Od tebe su moje oči zasenjene.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
– Ali ti si, kao i svi ljudi u godinama, već dalekovid, zar ne, srce? Pitam se samo na šta misliš dok tako ležiš sa rukama pod glavom i izigravaš ljubavnika?
Radičević, Branko - PESME
Ti u grobu ležiš onde tavnom, Ukrašaj je pokrivalo travno, Nada travom jedan krstić mali, Drugo ništa, da te svetu fali.
Lalić, Ivan V. - PISMO
vodoravne ravnoteže, lako, Kao da nisi za smrt jednu teži — (Ali za uteg žrtve svoje lakši) Od tog trenutka zauvek mi ležiš U naručju, van pričina i stvari; I svet se obnavlja u mojoj kretnji I ljubavi tvog čina, izvan mene; I zato ostaje u
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Sada te u bašti vidim gde ležiš na uplašenom lišću i ruke gole dižeš, telo ti tone u vreli mrak. Ja sam bio taj kamen i razbojnik na kladencu i
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Nego, da te pregledam, digni se... — Kako? — Pa tako, digni se. Ne mogu ja da vidim šta ti „fali“ kad ležiš. Ona se polako pridiže, i osta sedeći na krevetu. — Hajde, skini bluzu. — Joj, pa kako ću... zar ne može vako?
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
šeptelija, lišće u pola opalo, a na golim i crnim, rapavim grančicama žute se slatke praske, ka' istovetno smilje. Ležiš tako i obrćeš glavu, pa čisto ne znaš, kud ćeš pre da pogledaš...
Pandurović, Sima - PESME
III Pomiriću se. Ako ležiš mirno, I s tobom tvoje cveće i lepota, Mrtva i gorda, kraljica života, Na tebi svilno odelo prozirno I veo groba,
JOŠ MALO... Ležiš, k’o srećna zbog kratka rastanka S teškom javom ropstva i sveopšte bede, Kad se jasno vidi šta sve stvari vrede, I
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
OD UJEDA ZMIJE Poljubi zmija zmiju, rokom dnevi i rokom noći; rokom boga gospoda. Tebe, zmijo, ne hvala koja ležiš na ržanom kolaču, na glogovu prostiraču, no metni jezičak pod kamičak.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Ali ja nisam nikada mlogo pija. — Nisi pija, ali mlogo se raniš i mlogo ležiš! A sam kažeš da te od nikoga vrimena štiplje za palce od nogu. To može biti podagra, kâ pokojnom fra-Felicijanu.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Nisi kroz usta reč procedila Kako odlaziš od nas crvima. O kako ćutiš pod tim drvima Gde ti je mesto kob odredila Da ležiš odsad sva pobledila Bez trunke boje koju krv ima.
Iako znam da tamo ležiš Rasuta sva do zadnje truni Osećam kako amo bežiš. To tražiš ležaj u mom telu. Na dva si mesta: onde truni, Da bih te
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Reši se, veli, ajde, nemoj tu kao neki panj da ležiš, pa niti što osećaš, niti ljubavi kakve za ovu našu domovinu gajiš, kao drugi patrioti što su, i na domovinu svoju svu
Petković, Vladislav Dis - PESME
dala na svom nedru, Gde se osmeh i suza ukrstili nad tvojom glavom, Gde ti je lepota smelo krasila devičnost vedru, Ležiš u daskama, pokrivena busenjem i travom.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Ta u mojim grudma Pakost te ne slama, U vinu te kupam, Ležiš na pesmama. Na to meni srce: Dobro j’ meni tudi, Al’ bi vreme bilo Da promenim grudi.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
U tebe nema teretnih pravila, Natege nema trudno položene, Nemarno tečeš, ležiš, dišeš, U igri stvaraš visoka čuda, Jošt nauka koje nije dokučila Ni ključa našlo znojno hudožestvo.
Stanković, Borisav - TAŠANA
I pokojnik se veseli, sevdališe. A ti, da bi nas razdragala, morala si u razna odela da se oblačiš, na krilu da mu ležiš... Sećaš li se zašto sam ja tada, uvek, pevao istu pesmu: »Bolan mi leži Kara-Mustafa, bolan mi leži, hoće da umre«?
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
— To jest! — A kad izađeš odavde, hoćeš li opet da pišeš pesme? — Neću više! — Pa dabome. Nikakve hasne nemaš, a ležiš badava robiju. Nego ako hoćeš da me poslušaš kad se pustiš odavde, da otpočnemo zajedno posao. — Kakav posao?