Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
64 SESTRA ĐURKOVIĆ-SERDARA Otkada je svijet postanuo, nije ljepši cvijet procvatio što je danas na ovu godinu u Lijevnu, gradu bijelome, mila sestra Đurković-serdara, po imenu lijepa Marija; glas je dala na četiri strane.
Stade kupit kićene svatove po Kotaru i okolo njega; kad Ilija svate pokupio, on se diže Lijevnu b’jelome a da vodi Maru Đurkovića.
poskoči na noge lagane, a dovati laka dževerdana, raskaka se s njime niz planinu kao jelen od sedam godina, ode pravo ka Lijevnu gradu. Za njim trči Mijat harambaša: „Pobratime, Daničiću Vide, vrat’ se amo, nemoj ludovati!
Kad su bili bijelu Lijevnu, ugledaše prokleto Lijevno, đe u njemu bijeli se kula; tad govori stari Vujadine: „O sinovi, moji sokolovi, vidite li