Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Bolnička čeljad i posluga danas ima izlaz, ili poštedu i poluodmor, liječnici su u toku jutra završili svoj posao, preobukli se i otišli.
(Uprli su nešto bolesnici od svoje strane a nešto liječnici od svoje, prvi malko intenzificirali svoju bolest a drugi svoje usluge, pa je tako, hvala dragom bogu, do podne sve
Sve je drugo palo u zasjenak, čitava se bolnica orijentirala prema njemu. Liječnici su zauzeti, personal užurban. Svjetljaju se kvake, peru se majoličke pločice, mažu se linoleumi.
Jer i liječnici imaju neku svoju mistiku i katkad vole da trunak nje primiješaju svojoj „suštoj nauci”. To je kao neka elitnija medicina
Kao da je dobila življi, stalno budan i neobično istančan osjećaj vremena koje protječe. Liječnici su počeli ispoljavati onaj karakteristični nebrižni optimizam. „Izgubljen slučaj” — protumačio sam to odmah.
— Sad? Sad se dolje vodi diskusija između liječnika i policajaca oko formulacije „uzroka smrti”. Natežu se. Liječnici se bore da koliko-toliko spasu dostojanstvo.