Obradović, Dositej - BASNE
Kako je lisici bilo na to ozdo gledajući, svak sebi lasno predstaviti može. Da od kog dpygoga to strada, ne bi joj ni po žalosti
” odovori mu srditi lav, pak onda tresne s njim o zemlju i raspara mu trbuh. „Deli ti sad”, rekne lisici. Ova natovari sve u jednu gomilu, a za se ostavi samo jednog zeca, pa kaže lavu šta je, čije.
” Naravoučenije Ovako se najposle svakomu dogodi ko se u nepravdu, laž i prevaru uzda.| 22 Lisice Jednoj lisici upadne rep u škripac. Ona za izbaviti ostalu kožu pregrize sebi rep i uteče.
sazove proče lisice iz komšiluka i načne ih uvještavati da i one odrežu sebi repove, govoreći da je lakše i lepše lisici bez repa negoli s repom.
Može i to gdi biti, no ovde baš nije taj događaj, ibo lisici odrezati rep toliko čini koliko čoveku nos; jedno i drugo užasno boli. A natura je u tomu premudri učitelj.
Veruj mi, seko, da sto očiju imam, imao bih šta gledati.” Dosadi se već lisici i dogrdi sve to pak opet to slušati, pak mu reče: „Kaži ti meni, moj brajko, imaš li ti toliko razuma i pameti da
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Evdokija – koju je Rakička zvala Evđo – obično bi zaspala uz bajku o medvedu i lisici, o gostoljublju i dobrom srcu medveda, a lukavosti prepredene lisice. „Uzmi, lijo, kašiku meda!
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Bila je to, u stvari, stara priča o lisici i grožđu. Neda je kao i uvek bila najlepša i za svaku igru rasprodata. Frajeri su kao moskiti kružili oko nje, a
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
je moje junaštvo, — pa onda stane kazivati: — Daleko odavdje ima jedna visoka planina, u onoj planini jedna lisica, u lisici srce, u srcu jedna tica, u onoj je tici moje junaštvo, ama se ona lisica ne da lako uhvatiti: ona se može pretvoriti u
Međed žito podijeli; ali ga ne podijeli pravo; jer ga svinja zamoli, te joj dade samo slamu, a šenicu svu uzme sam, lisici ne dade ništa.
da je ona već svinju udavila, pa ide sad na njega, pa od straha padne s kruške na zemlju, te se razbije i crkne, a lisici ostane sve žito i slama. JARAC ŽIVODERAC Bio starac i baba, pa imali dva sina i dvije snahe.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
A bijela guska osedlana, Još na vuku kapa od samura, Na međedu zelena dolama, Na pijevcu kovčali čakšire, Na lisici lijepa đerdana, A na zecu svilene dimije.
čudim se patki potkovanoj, Ni bijeloj guski osedlanoj, Nit’ vukovoj kapi od samura, Ni međedu zelenoj dolami, Ni lisici ni njenu đerdanu, Ni pijevcu kovčali čakširam’; No se čudim zecu dimijama: Kud se vere, kako ne izdere! 251.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
7 Drago, dođi amo, Da se nagledamo Čuda svakojaka: Na livadi vrata, Patka potkovata, Ćurka zauzdata, Na lisici vjenci, Na zecu jedeci, Na vrani đerdani.
crvene tozluke, U lisice sitne pletenice, A u vuka zelena dolama, A u zeca gaće šarengaće, Ne čudim se vuku ni lisici, Već se čudim zecu u gaćama: Kud se vuče, kako ih ne svuče, Kud se vere, kako ne podere!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Međed žito podijeli; ali ga ne podijeli pravo: zašto ga svinja zamoli, te joj dade samo slamu, a pšenicu svu uze sam, lisici ne dade ništa.
da je ona već svinju udavila, pa ide sad na njega, pa od straa padne s kruške na zemlju, te se razbije i crkne; a lisici ostane sve žito i slama. XII. ĐAVOLSKA SLANINA.
Međed žito podijeli; ali ga ne podijeli pravo: jer ga svinja zamoli, te joj dade samo slamu, a šenicu svu uze sam, lisici ne dade ništa.
da je ona već svinju | udavila, pa ide sad na njega, pa od straha padne s kruške na zemlju, te se razbije i crkne, a lisici ostane sve žito i slama. 50. LISICA SE OSVETILA VUKU.
đe je moje junaštvo,“ pa onda stane kazivati: „Daleko odavdje ima jedna visoka planina, u onoj planini jedna lisica, u lisici srce, u srcu jedna tica, u onoj je tici moje junaštvo, ama se ona lisica neda lako uhvatiti: ona se može pretvoriti u
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
je moje junaštvo, — pa onda stane kazivati: — Daleko odavdje ima jedna visoka planina, u onoj planini jedna lisica, u lisici srce, u srcu jedna tica, u onoj je tici moje junaštvo, ama se ona lisica ne da lako uhvatiti: ona se može pretvoriti u
Medvjed ode u selo, ukrade jednu košnicu meda i donese ju lisici. Lisica mu reče: — Mi nećemo ovoga meda sada jesti, nego je bolje da ga za sjutra ostavimo.
— upita je on. — Pogrebljina, — odvrati mu lisica. Kad bude sjutradan, ali medvjed bijaše jako ogladnio pa rekne lisici da donese onu košnicu s medom. Lisica ode i donese ju praznu.
A kokot lisici reče: — Daj, obraza ti, pričekaj malo, evo idu dvojica k nama, ne bi li nas kako umirili. — A koji su to dvojica?