Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Pretražio je tako sve zavučene okuke, tukove i gušćake oko potoka, ispod gajeva i podno velike šume Lisine, ali od konja ni traga. Vratio se tek pred ručak, loman i uveo, a već istog dana pade u postelju i poče da kašlje.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Tako će biti obaviješteni i oni koji od svojih kuća ne vide onaj dim sa Lisine. — Dobro, a šta će raditi ono troje preostalih iz družine? — javi se Stric.
— Nek mu Vanjka dovlači drva, paprat i travuljinu, a on samo nek čeka znak s Lisine, od mene, pa nek pali. Ko ne vidi mog dima, sigurno će spaziti njegov. — A šta ćemo ja i Žuja?
Ček, ček, šta je ono, pogledaj! Vanjka se i sam netremice zagleda u daljinu. Nad golom kapom Lisine poče da se diže nešto kao proziran tanjušan stub lake magle. — Je li ono dim? Nije! — uze da se koleba uzbuđeni Mačak.
to sam pošao da ti kažem — tek se sad sjeti dječak, ali Nikoletina sasvim mirno odgovori: — Već sam ja vidio dim s Lisine i s Golog brda i za svaki slučaj podbrusio od kuće, pa kud oni išli da išli. Ipak ti hvala što si se potrudio.
Već pred samu noć Jovanče i Lunja stigoše s Lisine u selo i saznadoše za strašnu vijest: ne- stalo Strica! Pucali su za njim, gonili ga i dalje mu se gubio svaki trag.
— Du-du-du-du! — jasno se čuje oštar mitraljeski rafal negdje udesno od brijega Lisine. — Ono je puškomitraljez našeg Nikoletine! — veselo namiguje Lazar Mačak. Svi mu vjeruju.
Mačak prvi skače na noge. — Avion! Huka motora sve je glasnija. Odjednom se, nisko iznad brijega Lisine, pojavljuje teško krilato čudovište. — Bombarder! — uzbuđeno muca Mačak. — Talijanski bombarder!