Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Nos koji mu je nekad bio tanak, orlovski, kao i u Pavla, sa nozdrama kao listići ruža, bio je sad podnaduo. Ta usta koja je nekad ljubila tako dugo, visila su sad na čibuku, opušteno i iskrivljeno.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Od humorističkih stvari najvažniji su mu Listići (Beograd, 1890), »roman jednog odojčeta« Opštinsko dete (Beograd, 1902; izdanje latinicom, Zagreb, 1912). 1912.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
No zastade na pola puta. Ti pojedini delovi krune, a naročito njeni lovorovi listići, behu nejednaki, nepravilni, uvijeni, izrezuckani, čas tanji, čas deblji, pa je bilo teško da se premere.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
nameni momku koga voli, devojka jedan i drugi o. sastavi s medom i ostavi ih da prenoće: ako se listići nisu rastavili, ona će se udati za željenog momka (SEZ, 70, 1958, 582, Leskovačka Morava).
Ćipiko, Ivo - Pauci
Misleći na Katu, gleda vinograde po kojima već se nazucaju svijetlozeleni pupovi , iz kojih probijaju listići željni toplote i svjetlosti — i čista ljubav prama djevojci javi se najednom, i on osjeti da je čista i vedra kao
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Lisje šumice preliva se u svim bojama pozne jeseni, a pojedini listići blistaju, koso dotaknuti sunčanim zrakom, kao smaragdi, topazi i rubini.
U jednom grčkom manastiru u Carigradu čuva se jedan stari rukopis, jedan hrišćanski molitvenik iz trinaestog veka. Listići od pergamenta na kojima je taj pobožni tekst napisan, starijeg su veka.
Između pojedinih redaka molitvenika prozire jedan stariji matematski tekst, tek nedavno odgonetnut. Kada bi nam ti listići mogli ispričati svoje uspomene, mi bismo se upoznali sa promenljivom sudbinom nauka u srednjem veku.
„Ispričajte mi, dragi moji listići, vaše doživljaje, oni me vrlo zanimaju.“ To rekoh, ali ne dobih odgovora. Tek kad sam svoje uvo prislonio uz rukopis,
Sve to utiče, kao i oni listići trave, na tok našeg života, i u tome leži ono što se zove našom slobodnom voljom. Mi hoćemo i želimo samo ono što već
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Podiže Starac ruku, dohvati vrbovu granu, i gle čuda čudovita, gle čuda neviđena: listići hladni i teški, od čista srebra iskovani jedan o drugi udaraju, kao đurđevska zvona zvone.
— Otkuda ovo ovde? — zapita se, razrogačivši oči. Među prstima blještali su mu hladni i oštri listići vrbe od žeženog srebra iskovani. Sa prsta mu je kapala krv. Sunce se baš rađalo.