Upotreba reči livadskog u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

) U kaputu sede na krevet i uzdahnu. Moja soba, reče glasno, a zimski miris voća i suvog livadskog cveća u venčićima na zidovima i stari miris ove sobe, samo ove sobe na svetu, poteče svim njegovim žilicama kao krv.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

visoka, vitka, sedefaste kože, okupana u svetlucavim mlazevima vilinskih kladenaca, namirisana isparenjima šumskog i livadskog cveća. Možda Dorotej? Visok, mršav kao hrt, bezazlen. Ali, ne. Žena je na njemu ostavila svoj žig.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

repa se još dublje zari u zemlju, gluva za pesmu livade, slepa za sunčev sjaj, ne želeći čak da čuje ni povlađivanje livadskog puža koji je pred zlatnom najezdom sunca hitro bežao u kućicu. — Sunce je jedan okrutni ubica!

Mesec zbunjeno skliznu niz zapadnu ivicu neba, poručivši kako ne bi smeo da zaobiđe svadbu livadskog svica. Zvezdama od razočarenja stade dah. Jedva se nekako mudrica Danica seti: pozvaće Nebeskog Strelca da presudi!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti