Jakšić, Đura - PROZA
Ja se još nekolicine tih škica sećam. Među ostalima beše jedna o padu Sentomaša: Beše noć. Plamen je po nebu lizao. Nije se videlo zvezda ni meseca.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Vatra je bila velika, sjajna; probijala je kroz gustu šumu... a plamen je lizao sve više i više... I on oseti toplotu toga plamena...
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Bio je uveren da će i ona ćutati i, pošto joj je godinama lizao, u snovima, ruke, ponizno kao kuče, goreo je sad od žudi, u sebi, da je smrvi, razgrize, raskida brzo.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
To je taj život o kome mi nismo imali pojma. Nekad je, to dobro znaš, plamen naše ljubavi lizao do neba. Voleli smo se iskreno, toplo, ludo, ali, naivno.
dana opet je pržilo sunce i tice su pevale oko njega kad ga je krvavi jezik psa nekog zalutalog, što mu je krv i gnoj lizao po ranama, osvestio, te se tako do sela dovukao i previo.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
No iz njegovih nozdrva nije lizao opasni plam, niti su se videli krvoločni šiljati zubi u njegovim razjapljenim čeljustima.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Ispred njega išla je njegova senka. Iza njega pas čiji mu je vreli jezik lizao čas listove nogu, čas dlan. — Zar taj pas toliko vredi? — potrča Zlatokosa za mladićem.