Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Uzeše zato nekakve dugačke ljestve i prisloniše ih uz veliki orah, iza čijih je grana virilo sjajno mjesečevo lice. — Pridrži ti samo zemlju da se toliko
Matavulj, Simo - USKOK
Iza jezera nazriješe Skadar. Nad njim se naslagala, jedno za drugim, golema brda, kao kakve ispolinske ljestve koje vode u vječito plavetnilo! Ravnica je ispresijecana pritocima jezerskim. Tvrdi Žabljak namrštio se na glavici.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— šapti Bakonja, ali pođe za njima niza stube u dvorište. Bujas i Mačak otrčaše pred podrum, gdje bijahu drvene ljestve, koje oni poniješe i ispraviše uza zid od groblja što za desetak lakata vezuje crkvu za kujinu.
— pak nagnu šakom put usta da ga podsjeti na piće. Na to Lis otkasa sam k podrumu, a Bujas istrča kao vjeverica uza ljestve, pak uzjaha na zid i stade se obuvati.
Sad izvukoše ljestve, pa ih premetnuše na drugu stranu i nasloniše na grob fra-Felicijana Felicijanovića. Đaci se zaustviše, gledajući
Izrecimo barem po jednu „Zdravu Mariju“ za njegov pokoj! Drugovi ga, šapćući molitvu, stigoše, pak položiše ljestve vrh Felicijana, pak izađoše iz groblja. — Sad odanimo najprije!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Da imamo kakve ljestve, pa se spustimo u jezero, mogli bismo da zasučemo nogavice pa kroz vodu dalje — reče Jovanče. — Bogami, ja se ne bih
— Ja ću onda, znači, morati ponijeti jedne veće ljestve, merdevine — povika Stričev djed Aleksa. — Šta, zar ti ljestvama mlatiš svog unuka?
— Ne, nego će on sigurno pobjeći na prvo drvo, pa ja moram imati pri ruci ljestve da bih ga stigao i ulovio. — Imaš pravo — poučno reče knez.
Uloviše komandanta! — Ovamo ljestve, živ sam! — kliktao je Valjuško iz rupe. Djed Aleksa brže-bolje spusti ljestve u jamu i veselo zagrakta: — Na sunce,
Uloviše komandanta! — Ovamo ljestve, živ sam! — kliktao je Valjuško iz rupe. Djed Aleksa brže-bolje spusti ljestve u jamu i veselo zagrakta: — Na sunce, komandante, da ih pohvatamo! — Hvataj, pa mlati! — razdra se Potrkov otac.
— E, baš nećeš! — viknu Lunja, koja se istog časa stvori pored njega i povuče ljestve nazad. —Nećeš ga uhvatiti! — Ej, šta to radiš?! — zagalami djed Aleksa. — Drži je, tetka Stevka.
Smiri je najzad sam Nikolica koji potišteno viknu: — Prestani, Žuja, zarobljeni smo! Djed Aleksa krenuo je uz ljestve, za Stricem, ali kako je plamen zapaljene kolibe sve više rastao i ponesen lakim vjetrom lazio ukoso baš pod njegove
— Eh, opet žensko! — zlovoljno smrsi Stric. — Baš mi je ono za neki boj. —A ko je jesenas jurišao na djed-Aleksine ljestve kad si ti bježao uz bukvu? — opomene ga Jovanče. — Lunja je bila hrabrija od polovine dječaka.
Lazar je negdje pronašao i popravio kočijaški fenjer, nabavio pojači konopac i jedne lagane drvene ljestve bude li trebalo da se nekud penju ili spuštaju.
To ih obradova. — Da zagazimo, šta veliš, Jovanče? — Hajdemo. Spustiše ljestve u jezerce i ubrzo se nađoše do preko koljena u hladnoj vodi. Mačak se strese. — Brr, hajde ti prvi, evo ti fenjer.