Obradović, Dositej - BASNE
sostoji se sva cena nauke i mudrosti, sva česnost starinske sedine i sva dolgota života koja prevoshodi Metusalova ljeta; ibo črez nju samu duša bogu ugoždava i blaženu večnost zaslužuje i dobiva.
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Knezovi i paša tukli su se s janičarima od 1795. godine. — U manastiru Bogovađi u jednoj knjizi stoji ovako napisato: „Ljeta 1801. januarija 26.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
nazdravi — odmah Đuko pali iz pištolja; učitelji i popovi tek zaviju na stotine zavijutaka ono njihovo dugačko: »mnogaja ljeta«, a virauni počučnu kao orlušine oko strvine pa tek dreknu iz petnih žila: »zoooort! zort! zort! zooort!
upravom njegovom, a sve na sreću vernih sinova zemlje ove, koji znadu svačije zasluge oceniti i uvažiti — na mnogaja ljeta!
« I sad grmnu opet jedno opšte »mnogaja ljeta«; Đuko pali iz pištolja, a virauni udariše tako goropadno »zort« i tuš da se čak u drugom selu trgoše kvočke sa
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Toliki ljudi umiru, tamo, u Duklji, na zimi, u nevolji. A žizn naša je kratka. Uzela mi je, jednago ljeta, sreću svu. To, debeli, to, bar to, da zaboravim, došav u Rosiju.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Mrate, jer ovako poče da govori: – Požive, moje pravoslavlje slatko, mnoga ljeta u materi mojoj, pa će vo vjeki živet vo vsi moji potomci. Sladost jest i naša Rusija.
Matavulj, Simo - USKOK
pisao crnogorskom vladici da mu pošalje harač, još povrh toga „dvanaest mladijeh đevojaka, sve od dvanaest do petnaest ljeta i suviše Belu Stanišića“: ako li sve to ne pošalje, kune mu se vjerom i imamom, skupiće silnu vojsku i njom razoriti
Sremac, Stevan - PROZA
— E, sad, priko, ’ajde jedno »Mnogaja ljeta«. Da mi pomažeš, a ja ću započeti. Zapevaše. Najpre domaćin, za njim domaćica, da spase pevanje, a za njom polaženik, da
Tu se izmešaše i svako deraše na svoju stranu tako disharmonično kako samo može biti kad se to naše »Mnogaja ljeta!« peva. Ponavljali su jednako da bi bar jednom lepo završili, ali sve badava; bilo je sve gore i gore.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
On bi tako istom jednog dana izronio iz prozirne poplave mlakog miholjskog ljeta i to se odmah znalo: sjutra je Miholjdan, naša slava, biće pečenja, gostiju, larme i čitav će se svijet pretvoriti u
— evo ga, gotov samar! E, moj brate ... Tek mnogo kasnije, kad se samardžija odavna rasplinuo u sjaj i tišinu babljeg ljeta, ja se iznenada nečeg prisjetih i bubnuh pred svojim djedom: — Đede, jesam li ja nalik na konja?
— Bježim od pljuska! — gaknu nogati baja. Varakam se ovako s njim čitavog božjeg ljeta otkad znam za se. — A koji si ti? — opet će djed. — Ja sam ti neki Rade s Brdara, hodam po najmu.
A znaš li načiniti gvožđa za kreje? Šta, misliš ti da se ja tebe bojim? Šipak tebi, momče!“ Nošeni zelenom poplavom ljeta, mi smo jedrili niz potoke, šume i sjenokose, ostavljajući naš tavan potopljen u sjenke i tišinu, ali s prvim jesenjim
Ili će ona stići tebe ili ti nju, jedno ti ne gine. Tako ti se desi i meni uoči same Nove godine, ljeta ratnog hiljadu devetsto četrdeset četvrte, prilikom partizanskog napada na Banja Luku.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Vječita sreća tu se skriva i trepti radost sunčana, živa, čitava zemlja cvjetni je vrt. Crveni Vrabac hiljade ljeta po zemlji ovoj bezbrižno lijeta i ne zna šta su tuga i smrt.
“ Ćosa je spreman pomoći svakom, pa daje proso kapom i šakom, hrani milion usta. A kad je došla sredina ljeta, pogleda Ćosa, al kakva šteta: čitava njiva pusta!
“ Pod zemljom vode Rudara puti gdje alem-kamen u tami ćuti, milion ljeta on tamo snije, milion ljeta voda ga mije. „Sada ćeš poći ka suncu bliže!“ — reče mu Rudar i pijuk diže.
“ Pod zemljom vode Rudara puti gdje alem-kamen u tami ćuti, milion ljeta on tamo snije, milion ljeta voda ga mije. „Sada ćeš poći ka suncu bliže!“ — reče mu Rudar i pijuk diže.
Zbogom žrvnji ispod krova siva, pjesmo znana iz djetinjstva moga, produžite do tišina zimskih zlatnu priču ljeta nestaloga. Pomenite momčića seljačkog, zarobljena usred doma đačkog.
Teku ljeta, godine umorne i sjećanje na djetinjstvo tupi, evo opet vodenica sivih, ponovo sam u Bosanskoj Krupi. Oj, ratniče
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Šta je to, kmete Ćiro, i vi ljudi! Prošlog ljeta pustiste mi ovo dete da me nadgleda ovako starog i da me što posluša, a sad ga opet tražite. Ne grešite se, ljudi !
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Mobu gleda, a mobi govori: “Moja mobo, ne prosipaj klasje, Daleko je do Đurđeva dana, Kamo l’ nije do novoga ljeta.“ 102. Ili grmi, il’ se zemlja trese, Ili bije more u bregove?
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
— usitnio ćir Đorđe, očevidno u nameri da zabašuri. — ’Ajde, Petre, ima li nešto? Ćata razumede i zapeva »mnogaja ljeta!« Cigani zasviraše »tuš«, a Mića se jednako lupa u grudi i viče: »Baratom, mitmonđa-asmonđa!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
O njima se u opšte mala briga vodila. Na Pavlov dan, toga ljeta, djeca kriomice saviše po kitu cvijeća, pa pođoše ranije no obično k učitelju.
Cijeloga ljeta, u dugim podnevnim časovima, kako užinaj, djeca odleti u šumu. Stariji im, i brat, i gotovo svi ukućani u to doba
To se desilo na izmaku ljeta. Na kraju jeseni, Jana otpraviše u „carsko-vojničko-plemićko-vaspitalište“ u Pragu. Bješe mu tad nastala trinaesta
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
3 Pitali ljeti goru: — Zašto plačeš kad si tako okićena? — Zato što znam da posle ljeta dolazi zima. 2. O ŽIVOTINjAMA 1 Pitali vuka: — Kad je najviše zima? — Kad se sunce rađa.
skupljaš plodove, da ja preko zime ništa drugo ne radim, već sjedim kraj tople peći i sladim se onim što si mi ti preko ljeta uradio i u kuću svezao! 2.
Beskućnicima 1 Imam kuću od ivova pruća, Ambar-tikvu punu kukuruza I ponjavu od stotine ljeta, Izgorila na stotinu mjesta, Da s’ okrpi, još bi nova bila!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
te se s njim oprosti i ukopa ga, te do smrti živje | kao pravi hrišćanin, ali opet doklen je gođ živio svakoga je ljeta po jedan put u onu goru hodio te se s družinom sastajao i pozdravljao. 7. TICA DJEVOJKA.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Ali se to moglo suditi po njekim biljezima, ali najviše po tome što na kraju ljeta reče bratu Kušmelju, koji dođe da raspita: — Jeto jes magareće krvi, ali jopeta ne mogu se puno tužiti na nj.
— Nemoj dalje! Ne prođe mnogo, a fra-Brne posta mračan i nemaran prema svemu. Za divno čudo, to se desilo u jeku ljeta, kad ne samo što ne osjećaše nikakvijeh bolova, nego kad bješe uvjeren da je potpuno ozdravio, te se već ne umjeravaše
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
naša srca biju tiše, Tvoj stisak ruke nije onaj pravi; Hladan, bez duše, bez vatre i krvi, K'o da mi zbori: nema ljeta više!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Stanovali su u visokom prizemlju. Bio je početak ljeta, prozori otvoreni. Jedan je bio osvijetljen slabom svjetlošću ispod zelenog abažura.
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
vidiš, i sama se od njega gadiš. EVICA: Nije tako, majko. FEMA: Kakva majka, valjda mi nije sedamdeset ljeta! Zar ti nisi čula da kćeri kažu svojoj materi mamica? EVICA: Ali kad sam se tako naučila.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Niže ščadit junih cvjeta, niže malih djetej ljeta, otroča nježno vedet prilježno za soboju, vo vsjeh ljudej dom pogrebajet v tom nezrel plod.
se sresmo, mila Vido, jednog duha blizni, Moj je žrebij divno rješen sreće ovog sv'jeta, Godine mi iz vesana nastale i ljeta.
gora, ni dolina, ni što polje sprema; Podobni mu ostrov nema uhanijem cv'jeta, divni sostav pristrastijam vozmužavših ljeta!
Vozrast pjesnej naše žizin najlepši su dani, Mladenčestvo čeka ljeta, starost svoje brani. Svi narodi baš u vjeku junošestva svoga, Puni snage i ljubovi, viteštva svakoga, Najviše su i
1810. Luka Milovanov MILOVAN VIDAKOVIĆ NADGROBNI STIHOVI Požih ljeta mnoga V sjem ujedineniji Upražljajas vsegda Vo svjatom pisaniji, Vsuje um moj vozvodih Postignuti tajnu, Rasuždaja o
Sto tridesjat ljeta Aki neka zavesa Pokrivaše vsegda Duha mojeg očesa! Mnogokrat plakah sja Slezi prolivaja, Bogu Tvorcu molih sja Ruki
Črez sopstvenago sina jeja objavljeni. V novoj tipografiji grekopravoslavnoj. V Veneciji 1761-go ljeta. Mjesjaca noemvrija.
Zato Sjetovanije i donosim ovde u celini: Mladije ljeta skoro prohode, u meni bjednom žalosti plode što bespolezno žizn svoju slezno prekraćavam, prekraćavam.
Jer hoće s’ nravu njenu svagdar, njenu svagdar. Bio b’ monahom, otrekši s’ svjeta, ali bojim se čto mlada ljeta lažljive sirene, ljepotne žene, prevariće, preveriće.
„Vikentij Joanovič, za toliki tvoja trudi mnoga ljeta budi!“ „Zatim škole i Srbija zajedno” — završava Ostojić svoja izlaganja — „otpevaju još jednu strofu zahvalnicu koja
izlaganja — „otpevaju još jednu strofu zahvalnicu koja se završuje: ,Vikentij Joanovič, za toliki tvoja grudi / mnoga ljeta budi’.
— jedan savremenik evo šta kazuje o poznatoj iriškoj kugi: „Ljeta 1795. u mesecu juniju u mestu Kernješevci Petrovaradinske regimente pojavila se kuga, otrovala su se mnoga
Ćipiko, Ivo - Pauci
Dakle, neka ga bog poživi! Društvo oduševljeno prihvati zdravicu, mladi kaluđer zapjeva „Na mnogaja ljeta”, ali pjevajući ostade sam, i ućuta, jer fratri nadvladaše svojom pjesmom: „Mnogo lita sritan bio!
Ovoga puta uzvik „živio” jači je; mladi kaluđer u zanosu opet otpoče „Na mnogaja ljeta”, ali društvo prevrnu i ote „Mnogo lita sritan bio!
” Otac Dioni sije očito se ljuti: eto, bar na njegovu zdravicu moglo se otpjevati srpski: „Na mnogaja ljeta”... Kad se zanos sleže, diže se pop Vrane, uozbiljio se, griska donju usnicu, i podvojak mu se narozao.
Tako Ilija pod zimu jevtino prodavaše, a usred zime i ljeta za skup novac kupovaše i sijeno i žito. Kad Rade dođe u varoš gospodaru i zatraži žita, gazda Jovo udari mu u obraz,
I sjeti se ljeta i planine, i bijesne i plašljive Maše... Ali sada najviše žao mu Božice, poslušne, beskarne i stare, pametne majke.
— Baš kao i tamo! — prihvati živo Ivo. — A putova — gdje se makneš da vrat skrhaš, a u po — ljeta vode ni kapi ... — Ma, čovječe, —prekine ga don Frane, kovni su novci; nijesu ni općinski, ni vladini...
Pred jamatvu Ivo je pošao kući na dopust. Otac mu poručio da dođe, jer ga je usred ljeta kostobolja mučila, a brat mu Marko nije mogao da napusti na strani trgovinu s vinom.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
što se kod Ovidija nalazi i, aplicirajući ga na sebe, ovako započne: »Ljubezni nesuđeniče, zdravstvuj na mnogaja ljeta! Jošt sam na onom mestu, i iz onog ti predela pišem gdi si me, neverni, ostavio.
Šantić, Aleksa - PESME
MODELOM 25 POD VRBAMA 26 PAHULjE 28 IZ BOLNIČKE ĆELIJE 29 LjUBAV 33 ELEGIJE 34 MOJA NOĆI 35 POŠLjE MNOGO LjETA...
— Nikad! Moja draga, kad će naši svati? Nikad! Moja suzo, kada ćeš mi stati? — Nikad! 1901. POŠLjE MNOGO LjETA...
naša srca biju tiše, Tvoj stisak ruke nije onaj prvi; Hladan, bez duše, bez vatre i krvi, Kô da mi zbori: nema ljeta više!
Jedan vijenac od njega ću sviti, I s molitvom ga na grob položiti Svog mrtvog ljeta i mladosti svoje. 1918. PROLjETNjA NOĆ Sve neko kucka ti'o Na okno srca mog, Kô citra drhti glas mio Pun zlata
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad pogledaš s grada iznad sebe, ništa nemaš lijepo viđeti, već bijelo brdo Durmitora, okićeno ledom i snijegom usred ljeta kao usred zime; kad pogledaš strmo ispod grada, mutna teče Tara valovita, ona valja drvlje i kamenje, na njoj nema broda
Kad pogledaš s grada iznad sebe, ništa nemaš lijepo viđeti, već bijelo brdo Durmitora, okićeno ledom i snijegom usred ljeta kao usred zime; kad pogledaš strmo ispod grada, mutna teče Tara valovita, ona valja drvlje i kamenje, na njoj nema broda
Na bijelom gradu Dmitrovici, onđe bješe starac Kuzun Janjo, bješe njemu trista i tri ljeta. Na Pocerju pokraj vode Save, onđe bješe Obilić Milošu, vezir bješe slavnome Lazaru.
mlada, Memed-aga i s njime Mus’-aga, Mula Jusuf, veliki dahija, Derviš-aga, gradski taindžija, starac Fočo od stotine ljeta; sve sedam se sastalo dahija Biogradu na Stambol-kapiji, ogrnuli skerletne binjiše, suze rone, a prilike glede: „Ala,
— puši ljevaka — leva ruka ljevše, ljevši — lepše, lepši ljeljen — jelen ljeto — (znači i:) godina: Evo ima sto i šeset ljeta Lješnica — varošica navrh Mačve, blizu Jadra i Drine ljubi — ljuba, supruga ljubimni — ljubljeni, voljeni, dragi Ljubovići