Upotreba reči ljetnje u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Za tren oka nad babom opusti miloliko ljetnje nebo. Ostade nad glavom samo plehnata plavičasta kupola s istrtim dokrajčenim mjesecom. Šta ćemo sad?

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Dugo i dugo ih je starac gledao. Pogled mu je bio ukočen i vedar, niti je odavao srdžbu niti milost, no bješe kao ljetnje nebo bez oblaka, bezlično i tajanstveno. Najzad Vladika reče đakonu: „Zovi ih“, a ovaj viknu: „Pristupite — grešnici!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Sjećam se moje prve predstave Sna ljetnje noći, i sve mi se čini da se neke čudesne obasjanosti iz nje prokradaju u sve moje kasnije doživljaje ljetnjih noći.

Izlažem ih suncu, nosnice udišu svjetlost i trepke žmire od jasa — prosjak što u ljetnje podne pod maslinom smireno žvaće ukupljene korice hljeba. Sve je već tako daleko da u dnu sjećanja jedva još tinja.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Jedne ljetnje noći, a već se bjaše troje djece narodilo, ustade Marko prvo svanuća. Pođe k otvorenome prozorčiću i gleda na more.

puta zajedno u trojicu dolažahu pred kamenicu; sumnjivo se obaziru, napeli uši, frču iz nozdrva topliju paru no je ljetnje sunce, pritiskuju jedan drugoga, ali nikako da prođu preko laca. No danomice vrućina je sve žešća, gori...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti