Upotreba reči ljudih u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

nenarodno, i to je bilo doba, po rečima Ljubišinim, kada je »među Barom i Zadrom bivalo u izobraženoj vrsti samo sedam ljudih, koji nijesu bili izgubili svijest svog imena i porekla«.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Bože jedan, tri stotine drugah, sve popada mrtvo od smijeha! A odža se čudi šetajući što se radi od toliko ljudih, dokle viđe u pušku rožinu.

ČUJE SE GRMLjAVA PUŠAKAH NIZ POLjE. POJAHA VLADIKA DANILO HATA I IZIDE U POLjE, KAD ETO NIZ POLjE PET ŠEST STOTINAH LjUDIH; ON POTRČI KONjA I BRŽE BOLjE DOĐE MEĐU NjIH. ONI SE SVI OKO NjEGA U KOLO OKUPI.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

B. priporučuje redovnicima posli sebe da spominju na maloj misi imena tih ljudih... Još se pripovida o njemu u Zvrljevu da je lipo piva uz gusle, po vlaški i da je moga dozvati čovika na jednu uru

Mlogo je podnija u bigstvu, a još više od zlih i kovarnih ljudih, koji ga napastvovaše za niki veliki grih, za šta je i pedepsan bija.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti