Upotreba reči ljudska u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

OPET VOJNA Pala Poljska, skoro će i Moskva. Nema soli, brašna, gasa, voska. U Užice natisnula vojska. Ljudska lica došla kao zgure. Viju barjak vetruštine sure, barjak iznad krajskomandanture.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On se jetko nasmeja. — Kuda ću?... Tamo, majko, tamo!... Idem tamo kud i svi nesrećnici kojima obest ili sila ljudska ne daju živeti među ljudima — u goru, majko!... — Nemoj, sine! — reče očajno majka i pruži ruke da ga zadrži.

Dučić, Jovan - PESME

Nigde ni pustoš nije sama, Svud srce ljudsko sebe seje, Svud se useli ljudska čama — Sve se na našoj krvi greje. Svuda gde dođe bol čoveka, Ispuni ponor koji zjapi: Od jedne suze tisuć reka!

Afrika

u predelu Gornje Volte, i posle u Sudanu, staništa ljudska su vrlo udaljena jedna od drugih. Najbliže selo udaljeno je od Boboa čitavih dvadeset kilometara.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ono što nije bilo prolazno, bila su ta tužna osećanja njegova i njegovih sunarodnika. Uopšte ljudska osećanja. Jedan od tih trgovaca, koji su se vrteli oko svojih tezgi, na toj pijaci, ugleda usamljenog oficira, u kolima,

Kapetan, kaže, prisustvuje jednom čudnom fenomenu. Smrti lepe životinje, koja nije manje tajanstvena, nego smrt ljudska. Pre tri dana, udarila je u ergelu neka mora. Prebolelo je nekoliko matorih, obangavelih, kobila.

I on se raduje što odlazi. Ne u Rosiju, ali iz Temišvara, u Beč, u grobnicu. Glupost ljudska je uspela da mu smrt omili. A njima neće biti bolje, ni u Rosiji.

A kud nađe takvu kuću? Taj inače tako pusti oficir posmatrao je strehe, kao da je očekivao da ljudska krv počne kapati sa tavanice nad njima.

Katkad se ljudska bića i naši rođeni tako menjaju, kao što se izmene godišnja doba, u proleće, i u zimu. Nađeš šipak, tamo, gde si ružu

Ono, što bi ga porazilo, kad bi se toga setio, bila je promenljivost ljudske sreće, i u tom, prošlom, životu. Sreća je ljudska bila tako nestalna.

ženu, i ljubav, nekom vrstom potrebe, kao parenje, i dovođenje ajgira kobili, na tom putu u Rosiju pomisli da bi ljubav ljudska trebalo da ima trajanje večnosti, a da je ta žena, koju je imao, i sahranio, onakva, kakvu više nikad ne može imati.

Mnogo zavisi od čistote cevi. Mnogo zavisi i od toga, kako su tanad izlivena. Treba sačuvati kalup, formu. Ruka ljudska se, u olovo, ne sme mešati. Pucanj zavisi i od toga, kako oroz pali. Kostjurin uzviknu da sve to nije važno.

Zašto da čitav njegov nacion bude tako nesretan? Čemu ljudska nada? Zašto tolika nepravda u svetu? Zašto toliko žalosti i u životu Trifuna, i Petra, i Đurđa?

dolazili i posećivali ga, govorio: Vidi mu se, kaže, da neke mađije vladaju u ljudskom životu, a ne Bog, niti volja ljudska. Veliku je nameru imao kad je pošao. Prežde. Sad ih više nema.

Teodosije - ŽITIJA

Jer varljiv je, reče, ovaj život, i sklona je padu priroda ljudska, i niko se neće udostojiti da ga strasti nikada ne dohvate i da nema učešća u poroku — osim Boga jedinog!

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

“ Tako je, eto, rešeno da se Slavonsko‑podunavskom polku pokaže krv, još pre no što stigne na Rajnu, ljudska krv, i to njegova krv.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

⁵² O ovome piše Sima Trojanović: „Kad se pred trudnom ženom iznenadno pojavi neka ljudska nakaza, kao kljast (u ruke), bogalj, osobito sunbulit (kako u Crnoj Gori zovu čoveka kljasta i bogaljasta ujedno), veruje

S obzirom da je krv (životinjska i ljudska) takođe magijski opasna i „nečista“, trudnici je zabranjeno da pređe preko krvi (od zaklane životinje), jer će dete

malih, tradicijskih društava čiji je način proizvodnje na niskom tehnološkom stupnju, u kojima presudnu ulogu ima ljudska snaga.

Ovaj junak svojim životom potvrđuje da je čast najviša ljudska vrednost. Kraljević Marko, neumorni borac protiv turskih zulumćara, deci imponuje svojom telesnim snagom, ali i

U mitsko-magijskom modelu, koji takođe povlači oštru crtu između malog deteta koje još nije steklo ljudska svojstva (ime, uspravan hod, govor) i pripada htonskom svetu, i deteta koje je obredima inicijacije (krštenje,

¹ Birket-Smith, K., Putovi kulture, Matica Hrvatska, Zagreb 1960, s. 239. ² Golubović, Zagorka, Porodica kao ljudska zajednica, Naprijed, Zagreb 1981, s. 136. ³ Cvijić, J.

Gluščević, M., Kuvada, Etnološko društvo Jugoslavije, Beograd 1964. Golubović, Zagorka, Porodica kao ljudska zajednica, Naprijed, Zagreb 1981. Gordić, R. P.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

zobi i raži, voli da s proleća osvane u cvetu trešanja i jabuka, zemlja čezne da je stogovima sena i slame zimi utopli ljudska ruka.

prijateljstvo kakvoga cara, i zamke kakvoga kneza i dužda, robovanja kod hana Nogaja, bitka kod Lima i Velbužda, krv ljudska što se u boju prosu, ostanu negde iza vrata, iza prozorskog smeha i sjaja, za čas dana kad budu sami kao zvuk izgubljen

Matavulj, Simo - USKOK

zduhači, koji se biju sa zduhačima drugih narodâ; vjerovao je da nad Crnogorcem nema junaka, da Crnu Goru nikakva sila ljudska ne može zavazda pokoriti, iako je može pregaziti kao ono Bušatlija; bojao se vladike kao i svi ostali Crnogorci, a to

Jednom u boju knez ga je iznio ranjena, a bješe sila ljudska, ništa manji od kneza! Ima i pjesma o tome! Elem kako bjehu oba oženjena, baš te godine rodi se Milica, a Radoje već

? — S pomoću božjom, kao i do sada! — priča treći. — Zanago, bez samahne božje pomoći, tu ne pomaže ljudska pamet! — veli četvrti... — Pa eto biće jedno čudo više.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

”10 Iako je ljudska sklonost ka ozvaničavanju svega, pa i književnosti, veoma jaka, i premda je književnost, pored ostalog, društvena

Deca nemaju nikakvih ciljeva po sebi. Njihova je najdublja težnja da što pre odrastu. Da iziđu iz detinjstva. Sloboda — ljudska, dakle i dečja — počinje zavirivanjem u zabranjeno.

Klonili su se velikih reči u kojima se ponižava ljudska pronicljivost, kritičko raspoloženje, jasan uvid. Velike reči olako nas uzdižu ka apsolutu, brzo gubimo tlo pod nogama —

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

i daje komediju naravi, komediju u kojoj su opisani ne pojedinci no pojedine društvene sredine, ne jedna strast no ljudska duša uopšte.

On nikada nije mario za »otmen« i »vaspitan« svet, za konvencije, norme, etikete, gde je ljudska priroda izopačena, sputana, ukočena.

On voli prost, primitivan svet, »niži stalež«, gde su ljudi onakvi kakvi u stvari jesu, gde je ljudska priroda otkrivena, gde je svaki svoj.

On poeziju shvata kao neku vrstu primenjene metafizike, nerado opisuje spoljni svet i opšta ljudska osećanja, no, u težnji »da se od čisto spoljnih fakata približi događajima duše«, obdelava »tananu poeziju simbola«,

Radičević, Branko - PESME

Ko te mladu dognao ovamo, Gde živuju divlje zverke samo? Kaži bratu ako si devojka I ljudska te odojila dojka, Kaži bratu, ol' devojka bila, Oli čarne ove gore vila, Jera čuda, veruj mi, takoga Još ne videh

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Delija zakratko obori glavu i zamišljeno reče: — Bi mi ga žao, onako mrtvog. I on volio orahe, živa ljudska duša. KOLIKO JE SATI Danonoćno u borbi, bez predaha i odmora, gura čuvena Krajiška divizija od Aranđelovca prema

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

k’o vosak žuta, s velikim čelom, upijenim obrazima i uvučenim ustima tako da se vilice i nos umalo ne dodirivahu — ljudska glava. To beše ona! Krkljanje tupo, teško, retko i mučno izvijaše se iz njenih grudi koje se i ne micahu.

i putu, dizahu se visoke topole i guste vrbe, te u ovoj tamnoj noći sa svojim šuštanjem i nijanjem izgledahu kao živa, ljudska bića...

gologlav (jedini put u godini), otvara vrata, uvodi nas u tu veliku sobu iz koje zapahuje svetlost, toplota i jara ljudska. Zdrave se. Sofra pružena od kraja na kraj sobe.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Pa ga onda izvede nasred dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao: — Daj, baba, glavu!

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

DOKTOR (podigne obrve): Pikljenico ljudska, ja sam samo kazao da se datel kao proizvod u Berberskoj zemlji rađa. Zar ti ne znaš proizvode razni zemalja?

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Uzmimo samo kao primer Zakon o postanku šantunga! Samo je čista ljudska zloba sprečila Sulenceta da ne ufura u Akademiju nauka. Keve mi!

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Od gore do dole i bilo s koje strane na drugu, nijedne misli. Sve što je čovečansko najzad spava i duboka ljudska disanja isto su tako mirna kao disanja šuma. Moja misao takođe više ne radi. Samo da zaključi da živi i da je tu jedina.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

ukrućena tela na paralelno postavljenje cerovke i bacaju u opštu jamu, kao neupotrebljivu stvar koja je dotrajala. Ljudska radoznalost je presićena, i sve je već odvratno i mučno.

Puške zamukoše pred užasnim i veličanstvenim prizorom. I pred navalom čelika kao da se ugasi razum i savest ljudska, grudi su se širile od nekog zadovoljstva... sa ushićenjem posmatrali smo smrtnu agoniju neprijatelja.

A pogled nikako da se odvoji od obezglavljenog trupa, odakle krv lagano otiče, ljudska krv, a potočić se probija kroz prašinu i sitno kamenje kao crvena traka, koju ljudi kidaju svojim nogama.

Stadoh na ulazu i lupih mamuzama da bih skrenuo pažnju na sebe. Iz mraka se pojavi ljudska prilika. Po kapi poznadoh da je viši oficir. On mi pruži ruku, i onda poče pridiku.

granate cepale i parale vazduh, pa su, uz strahoviti tresak, rile zemlju, razbacivale ograde, kršile drveta i polutale ljudska tela. U paničnom strahu kidao se neprijateljski streljački stroj.

Ali haubica je ćutala. Sa teškom slutnjom očekivali smo sutrašnji dan. Ljudska klanica nastavila je dalji rad tačno u sedam časova, dvadeset četvrtog oktobra.

— Ja... ja... Četiri dana bombarduju naše rovove, i to su sada grobnice pune leševa... Dali smo više no što ljudska snaga može izdržati. I niko se ne seća da nas odmeni... Traže još?... Dobro!...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Međutim, godinama, ja sam se stalno vraćao i tuda prolazio i imam mnoga ljudska bića tamo, koja sam poznavao i voleo. Kao i Rastko Petrović, Deroko, Dedinac, i ja sam ostao veran moru.

Čemu to? Ponavljati kako je rastanak tužan, kako je misao ljudska uzvišena, kako su zvezde krasne, kako je smrt, kao noć na kraju dana, sigurna?

rata, sedeo sam tako u teatrima, prolazio na talasima valsa, zalazio u porodice svojih poznanika i video ljudsku bedu i ljudska srca. Korupcija, prostitucija, melanholija, svuda.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

TUGA 88 UOČI NOVE GODINE 92 STRAH 94 UČITELjEVA PRIČA 98 ZVONAR 102 PRIJATELjI 108 ŽIVOT I SMRT 112 LjUDSKA NESTALNOST 116 KAPETANICA 124 PRIPOVETKE JESENjE SLIKE Sumorna, vlažna, studena i duga jesen.

razjapljenim ustima velikoga zvona i ponese taj potmuli glas preko mirnih sela, plašeći odocnele planinke i rudare. LjUDSKA NESTALNOST Mala Kosa neobično voli svoju teticu. S njom jede, pije, spava, zabavlja se... provodi cele dane i noći.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

327 KAKO SE RODILA LjUDSKA MISAO 329 DUŠEVNI ŽIVOT KRAPINCA 331 GDE SU POČETAK I KRAJ SVETA 333 DEDA NA PRODAJU 335 DEDA NA PRODAJU 336 TRAGOVI

) U pustim ulicama, posle toga, Nigde se ne čuje Ljudska noga. ŠTA SUNCE VEČERA Kada se senke izduže, istanje, Šta sunce večera? — drugo je pitanje.

— Razdao bih uz put, kao bakšiš.) KAKO SE RODILA LjUDSKA MISAO Bejah u Krapini, i tamo snih Vreme pre vremenâ svih, Mir i tišinu davnoga sveta, Onog od pre milion leta;

Tako se rodila ljudska misao. DUŠEVNI ŽIVOT KRAPINCA Dobro je poznato kakvu su garderobu Nosili ljudi u Starijem kamenom dobu: Osušenu

Igrao je partiju preferansa Sa noćobdijama u Zvečanu.” „Slab mi je stomak, pa ne vari Ljudska izdajstva, tu hvata me užas pravi!

Takva je, po prirodi, ljudska nesreća: Zaglupljujuća, nema, bez izraza! Pod njenim pritiskom čovek se ne seća Ni najprostijih rešenja i izlaza...

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Da, kad glavu razdrobiš tijelu, u mučenju izdišu členovi... Kugo ljudska, da te Bog ubije! Ali ti je malo po svijeta te si svojom zlošću otrovala, no si otrov adske svoje duše i na ovaj

Al' tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k pozvaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija! Ako sablju poljubiš krvavu i zaploviš u noćne valove, sljeduje ti prahu svetkovanje.

Barjaktaru darivat Evropu — grehota je o tom i misliti! Velja kruška u grlo zapadne. Krv je ljudska rána naopaka, na nos vam je počela skakati; prepuniste mješinu grijeha! Puče kolan svečevoj kobili.

i tri mlade sestre tvoje, kukavice? Sedam snahah što ošiša? njima prazno! Što ne čuva mladu glavu, ljudska vilo; što krvnika njom nasladi, bratska diko? Na vjeru te posjekoše, nevjernici! Divno l' Travnik okitiše, to platili!

Vreme zemno i sudbina ljudska, dva obraza najviše ludosti, bez poretka najdublja nauka, sna ljudskoga đeca al' očevi, — je li ovo prѝčinâ

Pandurović, Sima - PESME

Ti si u maju svog života cvetnog, — A maj je divan i bez sunca žarka; — Tebi ljubav ljudska sred života sretnog Ne treba, izgleda kao pusta varka.

Za čednost naših prvih ideala Spomen je samo ružna ljudska ljaga, I teror života, i ostatak zála, A dostojan kraj im zaborav i vlaga, U kojoj će biti sami, sasvim sami, Bez

A ljudska je zloba uvek budna, bliska, Pa i onda kad se ide opštoj meti... I, najzad, našto vapaji i piska, Kad treba hrabro,

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Jednom ga je Pejo naš ranjena iznio iz Rudina; nosio ga je, ja mnim, na dva puškometa dokle ga je iznio, a bješe sila ljudska, kažu, ništa manji ni sitniji od Peja... Ima i pjesma o tome...

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

(Teško kao móra). 6. LjUDSKA BIĆA A) NEOBIČNA PSOGLAVI Psoglavi (ili pasoglavi ili i džigande) „žive u pećinama tamo negdje u mračaju, u zemlji

U ruci je nosila kao luk na tri ugla iskićen sav cvijećem. U turice, koja je bila kao najglavnija među njima, nije se ljudska glava ni vidjela, nego je više nje na dugačkome čupavome vratu bila konjska glava s velikijem zubima, koja je tako

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Pa ga onda izvede nasred dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao „Daj baba glavu.

Sveti Sava - SABRANA DELA

Jer sâm Bog zna, a ni od ljudi nije utajeno koliki podvig njegov je bio za nas i za ljudska neznanja ovog blaženog muža, gospodina nam i učitelja, koji ima Solomonovu premudrost, Davidovu krotost, Josifovu dobru

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Mogla je nastati od prašine nrolaznosti koju je slepila ljudska patnja ili od otpadaka strave izmešane sa svetlošću. dva mlada naučnika, školovana na strani, pozvana da ovo vide, nisu

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

maja 1845) Da, svagda mi dragi nastavniče, srpski pjevče nebom osijani, zadatak je sm'ješni ljudska sudba, ljudski život snovidjenje strašno!

Ako istok sunce sv'jetlo rađa, ako biće vri u luče sjajne, ako zemlja priviđenje nije, duša ljudska jeste besamrtna, mi smo iskra u smrtnu prašinu, mi smo luča tamom obuzeta. O svevišnji tvorče nepostižni!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

U šta? Kome da verujem? Za čim da pođem? Šta je to što sad treba da ustalasa ljudska srca, da ponova rasplamti ono plemenito, nezainteresovano oduševljenje koje se ugasilo?

čoveka koji ženu nije video skoro tri godine, pa je, posle toliko vremena, prvi put susreće usred planine po kojoj ljudska noga pre rata nikad i nije prošla.

šta je sa mnom: „Ljudi braćo, kažem ja, ali na srpskom, sa mnom se desilo slučajno ovo što vidite; nagomilava ljudska nevolja, tuga za otadžbinom, bol od života, eto.“ Oni me gledaju. Vidim ja da me ne razumeju.

i kreketanja onih žaba, i laveža pasa, i svega drugog gore, ukratko, navedenog — doprinese ubrzo i uveliko baš sama ljudska pakost, koja je uostalom večna; a evo kako.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

je pred spavanje iskopčao protezu, kad se s naših lica sapere njihov zaštitni izraz — kako li tek tada bijedna izgleda ljudska mašina! Nezaštićeno, bespomoćno, kao prezava okrvavljena tkiva kornjače išupane iz njena oklopa.

da tu i vlastodržac koji je ne trepnuvši okom potpisivao tucete tuđih smrti postaje go i razoružan čovjek, usamljena ljudska jedinka zapahnuta dahom ništavila. O, nespoznata, čestita, istinoljubiva snago slabih!

Inače bi se, uistinu, na jednom višem, tragičnom planu potvrdila stara ljudska istina da cipelar nosi najlošije cipele!... — Malčice ste trivijalan u vašim metaforama, primijetio bih. — Ne mari!

I (da li da to kažem?) kad mi je stigla vijest o njenoj smrti, dočekao sam je kao jedno oslobođenje. Između dva ljudska stvora povezana krivicom ona raste i radi dok su god oni živi, i sama živa stvar.

Sposobnost osjećanja jedna je zanemarena ljudska sposobnost. Današnji je čovjek na putu da sasvim zaboravi osjećati. Pri susretu i s nekim krupnijim primjercima ljudske

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

veselije kuca, i ono vidi pred sobom neku nejasnu nadu, obuzima ga neka svetla milina, i ono u trenucima liči na srca ljudska: htelo bi da se nada, da ljubi, da prašta; neka svetla neodređena vera u dobro obuzima i njega...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Pa ga onda izvede nasred dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao: — Daj, baba, glavu.

Petković, Vladislav Dis - PESME

I kad gledam vode, varoši i sela, Zemlju što izniče iz krvi sinova, Čini mi se ljudska da to nisu dela, Već spomenik davni minulih džinova.

sa zemlje naše, već sa zvezde neke, Koja danas nema ni traga od groba, Dok daljina čuva spomene daleke Kao mašta ljudska što jedina javlja Ono što je bilo, što se ne obnavlja? Ja o tome ne znam.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

kome nam taj savršeni prirodni provodnik - Zemlja, stoji na raspolaganju za korišćenje u svakojake svrhe i koju je ljudska genijalnost upotrebila umesto žičanog provodnika.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

- Mogao je i za manje od minuta da ga ljudska sporost nije zadržala. Može da putuje odavde do Beča za manje od sekunde, - rekao sam i pažljivo posmatrao njihovu

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

savremenoga pesništva u kome su reaktivirani neki oblici kolektivnoga čovekovog pamćenja, pamćenja koje nam drugačija ljudska iskustva i drugačije duhovne svetove potura kao svojevrsno ogledalo da u njemu oglednemo svoj današnji ljudskoduhovni

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

ovog unakrsnog posmatranja, dugog i mučnog, psihološki vanredno motivisanog i sa jedne i sa druge strane, dva se živa ljudska tela na naše oči preobražavaju u maske, neskladno pokrivene mnogim komadima odežde.

Petrović, Rastko - AFRIKA

u predelu Gornje Volte, i posle u Sudanu, staništa ljudska su vrlo udaljena jedna od drugih. Najbliže selo udaljeno je od Boboa čitavih dvadeset kilometara.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Danju se tamane ljudi, noću ljudska tekovina, danju smrt, noću razorenje — to je strahobna slika rata. Silazeći u Aleksinac čuh gde ce otud diže graja i

umnoj tami, te time prave od ljudi zverove; prokletstvo svima silnicima, rad čije slave i moći teče dragocena ljudska krv po bojnim poljanama; prokletstvo ubilačkim ratovima koji se vode da se pokore ili održe u pokornosti narodi.

kaiši i konopci od topovske zaprege, polomljeni puščani kundaci, stinjeni saplaci i čuture od tenećke, pa onda užasna ljudska nečistoća, i strv, i smrad od ljudskih i konjskih leševa, što su još gde gde po šumarcima i budžacima ostali nespaljeni i

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

— Čitao sam negde — dodaje Živadin — zaboravio sam gde, da je celokupna ljudska istorija jedna grobnica, jedan mauzolej srušenih kultura i njihovih heroja.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Preko njih, oni su iskazivali najdublja i naosnovnija ljudska osećanja: ljubav prema ženi i zadivljenost pred lepotom, čežnju za nedostižnim i prazninu nad ostvarenjem, vernost prema

Sva iščeznu s našim tjelom: Smrt i raka — opšte mjesto. Trud' se, knjižni, kolik' hoćeš, Puni glavu (a praznoćom!): Ljudska znanja sva su neznan.

Al! me progutat ne sme. Zar mu ne da Neptun; da il' mu s' čini Da je duh moj sam bog. I slaba mišca Ljudska jača u bedi: Seče i prepone duh. Tome služi sav svet — dobija, gubi; Svemu pričina on.

Burno sviće Vidov danak, Da opravda prošlu noć, Al’ je slaba ruka ljudska Gdi s’ protivi viša moć. Nije l’ Rima drevnog sila Polubožna negda bila?

slučaj je sasvim osoben i redak: bio je na sami dohvat prave poezije, a što mu je delo ostalo kao kula u vazduhu, ljudska je i umetnička drama bolna i zaboravljena. A neispravljiva je.

Bojić, Milutin - PESME

Bog istine samo pepelištem luta, Gde misao ljudska smrvljena se zgara; On je uvek tu, kad groblje se otvara I prosipa suze od kuta do kuta.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Ovim sistemom književnih žanrova nisu se mogla izraziti individualna ljudska osećanja i svetovne teme, te su žanrovi usmene poezije, epske i lirske, i usmene naracije, pripovetke i predanja,

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

(»da bude sve u kupu u krugu«, SEZ, 19, 69). Da bi se građevina održala, bila je nekada potrebna ljudska žrtva; danas se to supstituiše i uziđuje se čovekova senka. To se radi ovako.

kod Grka ‹ljudska imena Θεοφόρα›) sačuvano ime, epiklesu, boga koga je sveti Petar nasledio; 3) važno je što p. — bogišu — koja je tog

U kiltu ima k. veliki značaj, naročito u onim krajevima gde je on glavna ljudska hrana. On se prinosi kao žrtva precima, koji se često javljaju u funkciji božanstva plodnosti.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Za tim neoskvrnutim visinama što ih ljudska noga ne gazi, kada se kade u svjetlu i žaru, čeznula je njegova duša, prenosila se tamo i iščezavala u neodređenoj

Kad sam tužno pismo štija, bilo mi je, bože prosti, ka one noći kad mi je otac umro. Ča ćete, tako je ljudska slabost! Posli sam opet se malo umirija, i promislija: ko zna je li i ona bidna kriva, možebit' da su je domaći od

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Kažu: udobno leži Prohor, vara nas lakoverne, ali Bog koji je svuda i koji sve zna, vidi njegovu podvalu. Šapat taj, ljudska zloba i pokvarenost, bole me jače od oštrih trnovih bodlji koje su mi isprobijale meso, izrovašile kožu, načinile mi od

ukrase sa šarama i vijugama, čak i odela da slikam, doduše ona prostija sa malo nabora, odela prostoga sveta, ali ljudska lica nikad.

izmišljajući budalaste stvari: da je Brzan prosto neuništiv, da ga ne bije ni mač, ni strela, ni koplje, ništa što je ljudska ruka stvorila, pa ako ikad i pogine, poginuće samo od groma.

Sve su to ipak bile prazne priče, stvari vrlo nejasne i nesagledive, predviđanja budućnosti u kojima se ljudska pamet nikada nije valjano snalazila. Vreme je tražilo nešto drugo: da se zlo izleči — da se Anka odvoji od mene.

Zato što ga zabavlja. Zato što mu je to način da pred svojom savešću zabašuri svoju krivicu. Jer, nikakva ljudska kazna ne dotiče čoveka bez savesti. Mi i naša pravda nemoćni smo pred njim sve dok ne proradi u njemu osećanje krivice.

Oni koji odvaljuju ikonostase, divne rezbarije koje je ljudska ruka načinila u slavu božiju, i na njima peku ovce. Oni koji grebu oči svetitelja na slikama po crkvama.

Na Đavolji klik još niko se nije ispeo. Ljudska noga onde nije kročila. Pljuskam se po licu i grudima svežom izvorskom vodom, grgoljam i štrcam je kroz zube.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

na uzvišici pored moga stana, udišem punim grudima sveži vazduh, posmatram po hiljaditi put predeo u kojem su priroda i ljudska ruka izložile svoja dela, a ne mogu da ih se sit nagledam.

Onaj prvi uspe da se spase u vodu, ali se još i danas poznaju tragovi onog strašnog ujeda. Ljudska uobrazilja, sa njenim bajkama o zmajevima i aždajama, zaostaje iza stvarnih davnih događaja.

Produktivna i saobraćajna tehnička sredstva usavršavaće se bez prestanka, život će se sve više mehanizovati, a ljudska snaga upotrebljavati samo za upravljanje mašina.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Takva su eto ljudska posla! Svađe, sumnjičenja, gorka sećanja — a u stvari jedni su drugima korisni, jedni drugima dodaju od svojih energija.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Ono se smejalo ludosti kao i mudrosti, jer mudrost je ljudska često puta zbir ljudskih ludosti. Ono se smejalo nepravdi kao i pravdi, jer pravda je često puta teža ljudima od

No nemojte misliti da je ova ljudska slabost, koja se među prvima javlja još u najranijem detinjstvu i prati čoveka sve do smrti, pa često i posle smrti,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Tako je!... Tako je! — odobravali su ostali. — Ali kako! — zavapi komandant. — Sve što je sadržavala ljudska snaga u sebi, dali smo.

Bio sam juče među vama. Imao sam prilike da se lično uverim da ste vi učinili sve, pa i više nego što ljudska moć dozvoljava, da spasete ljudstvo i materijal. Vaš zadatak prema otadžbini izvršili ste verno i sa samopregorevanjem.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Kroz dečakovu kičmu prođe jeza: utopiće ga ljudska reka! Okrete se i potrča nazad ka kuli, ali pred lom starac Milija stoji, drži ključ, molio ne molio ne otvara!

Samo ljudska lica kao jesenje lišće prolaze pokraj njega: nasmejana, namrštena, osunčana, siva — sva od njegovog lica drugačija.

Kako je samo treptao sav od živog žara sazdan! Kakva je jara iz njega udarala! Je li čudo što ljudska noga na njega nikada nije kročila?

Ključa voda u kotliću, babe između sebe šuškaju, okreću se. — Miriše ljudska kost! — reče veštica leđima okrenuta Varalici, a njemu se zaledi krv kad ugleda hrpu kamenja iz čijih su se očiju

— Daj mi maramu, ljudska dušo. Daću ti tovar srebra! — moli prva veštica, ali Varalica odmahuje glavom. — Daj mi maramu, ljudska dušo!

Daću ti tovar srebra! — moli prva veštica, ali Varalica odmahuje glavom. — Daj mi maramu, ljudska dušo! Daću ti tovar zlata! — moli i ona druga, ali Varalica odmahuje rukom. »Kakvo zlato!« misli se.

Nalazili su ga na mestima gde nikada nije sejano i gde je najtemeljitije uništavano. Ništa mu nije mogla ni ljudska ruka, ni oganj. Nicalo je i cvetalo kao da ga najpažljiviji vrtlar neguje, a Carica je čekala i sve više gubila strpljenje.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

U Homera imaju stalne epitete veoma mnoga ljudska n geografska imena, a kod nas samo nekoliko takvih imena: Jug Bogdan (stari), Relja (krilatica), Alil (gojeni), Dunav

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Bojim se s mojim plećima vežući mi teške tovare nesnosne i tovareći na ljudska leđa, a sam ni svojim jednim prstom ne ktedoh im potpomoći i ni uzdignuti.

I jedni su za poštenje, a drugi za nečist. I to su sve moja počrpala. Ako kakva koja bila, ljudska srca, što se sasipa u njih, u koje milost moja, u koje pak ljutost i gnjev moj, eda nisu to sve moji sudovi i pocrpala?

na dno, što tek tri za pripovest ostaše galije da odnesu glas što se je stalo od njih, kud se podede tolika silesija ljudska.

Veće ko je bogalj, slep i sakat, hrom, nakazan i šuvrtan s pameću, — ono je drugo. Toga valja ugledati. S ljudska dobrotvorstva svačije spasivanje stoji, a ne sa svoje zadave bez nevolje, sticanja bolesti i so toga rđe i nevaljalosti!

pravilo kojeno ne može se ni dokonavati, niti ono valja što i čati, ni Bogu je prijetno, nego jedna grehota i dosada ljudska, paguba duši i telu. Iz toga svome inočastvu ništa hvajde nejma, pokor i ukor...

Kamo onde tafra i slava ljudska, vladost velika i mnoga i mučiteljstvo? Gde li se delo carstvo, kraljevstvo i svako gospodstvo, golemo boljarstvo, —

Pomrčina teška, ama đavoli su onde i vrlo svakom viđeni pred očima... Druga ljudska smrt gnjevna i grotlo puno gnjeva božija, širinom, dužinom i dubljinom jednako od dvesta milja: jezera, jezera, po njemu

Ode im život u tome, i dobro i svako zlo večito im nesta! Eto, takva je laskana varalica ljudska ovoga sveta i rđavi mamac, drug drugu svetovanje: Dok imamo da gumamo, — komu bismo štedili, što bi se spuštali i dole

A i ta ljudska progona nipodašto je. Ako ko ispred sebe i istera, ide si čovek doma i na svoj posao, ama Bog ne tako isto iz sobe na

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti