Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Podiže svoje hlebove i ode prema lazaretu, kao da joj ništa nije kazao. Ali u njenom hodu, njenom ljuljanju, bilo je nečeg, lakog, čega dotle nije bilo.
Pošla je, kao vetar, veselo, sasvim drugače, nego što ju je, malopre, gledao, i on oseti, u njenom lakom ljuljanju, kao neku novu volju, da čoveka ponese i sluša.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
I, u njemu, zvezdu. Jednom zasta u tom ljuljanju i hujanje mu u glavi presta, tako da oseti da je budan. Ležao je u mraku širom otvorenih očiju, začuđen, i drhćući od