Upotreba reči ljuti u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

iziskuju, i koji se u beščelovečnom nepovine dece krovoprolitiju uslaždavaju, šta su drugo razve besni volci i ljuti i nemilostivi demoni?

Ipatijino telo na parčeta kidaju, — šta su drugo nego, pod lažnim imenem hristjana, pustinjika i svetaca, besni psi, ljuti ubice i demoni? A da kako se njihova telesa posvetiše, i mirišu, — lasno će ko pomisliti.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Samo je malo trom i jednako čmava. Kud se god makne — leći će da spava, a ovamo se Raka ljuti, psuje, praska — čuje se po svem selu.

Zametnu se tu razgovor o svačem. Neki uzeše dirati ćir Trpka za njegove hajduke i kurjake; on se ljuti, nikako neće da popusti ni da prizna da nije bilo ništa u stvari.

Na mahove ga tako stegne nešto u grlu, rekao bi, ugušiće ga. Oseća kako su mu oči pune suza, pa ga to čisto ljuti, te se mrgodi. Ispušio je lulu brže nego obično, pa se i nehotice maša za pojas, te vadi duvan i brže-bolje puni drugu..

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On je bio čovek svoga doba. Juče mleko majčino, danas ljuti ris; juče miran ratar, a danas veliki vojvoda!... U trenutku se rešavao na sve.

— Neću, brate! Ja sam te samo pitao kako ti je kršteno ime, jer mislim da Zeko nije kršteno. A ako te to ljuti, neću te više nikad zapitati! Večera prođe u tišini. Niko više reči ne reče.

— A... uloviste ih? — upita Nogić. — Ulovismo! — reče Zavrzan. — I ma koliko da su bili ljuti ovi psi, padoše nam u klopku i ne regnuše!... — Hajde, hajde, čeka harambaša. I dođoše na mesto.

Ostavi pištolj za pas, pa se okrete družini: — Braćo! Praštajte so i hleb!... Ako ima među vama koji ljuti osvetnik, neka pođe sa mnom. Ja bijem dok ne zatrem. Jovan i Jovica priđoše mu. — Šta, zar vas dvojica?

On je očekivao taj trenutak. Skoči na bedem, trže nož pa viknu: — Za noževe!... I upadoše u Turke kao ljuti risovi. Zbunjeni, preplašeni, Turci ne umedoše ni rukom maći...

On poče posrtati, al̓ ne ispusti glave... Kao munja prolete šancem: — Pogibe!... I kao ljuti risovi skočiše golaći na bedem... Surep i Zavrzan već behu kod Stanka, te ga pridržaše. — Šta je? Jesi ranjen?

svi prenuše. — Zavrzane! — jeknu Surep. Ali se niko ne odazva... Najedared pobesne sve. To više ne behu ljudi nego ljuti risovi... A nije ni šala!... Zavrzan je bio duša golaća... Više niko nije mislio o svojoj glavi...

Ni sam ne znade kako, ali oseti kako mu se dva vrela mlaza slevaju niz obraze... — Zaplakao se ljuti ris za svojim drugom... Turci se behu sasvim povukli...

Dučić, Jovan - PESME

Ja rasuh pesmu kao more, Svi od nje zvuče gajevi; I blaga koja u dnu gore Čuvahu ljuti zmajevi... Minu sa svojom svitom celom I ljubav s njenim bolima, Sa paževima i sa velom, Plačna u zlatnim kolima.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Nikad one nisu zaspale pre nego on dođe, pa ma to bilo u zoru. Sede u krevetima — ne smeju ni sveću da upale. Ljuti se on, bolan, kad vidi da sveća gori.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ni da se bar pošali da nas pozove posle ručka!« Sva joj je morasta izgledala, ali joj nije dala primetiti da se ljuti. Rastadoše se ljubazno, i ode svaka svojoj kući. Ah, kako je lepa nedelja u selu!

Kako tiho ti počivaš, I konečno ne čuvstvuješ Bol serdca mog! — Ta idi, molim te! — ljuti se gđa Sida. — Pa tek ova!

A mlađa je ženskadija pita: je su li i nju spevali u šoru sa carevim sinom, pa se smeju, a baba se ljuti i kija, a perje leti čak pod gredicu i po sobi čak do bábinih čizama koje se, napunjene slamom i namazane mašću, suše

Ide smeh i kikot. Baba se ljuti, a smeh sve jači; jedva se stiša kad se čuje kakva lupa iz kujne. Onda se trgnu svi i osluškuju okrenuti kujni, a

glasno izgovorenu, pa onda opet smeh, a perje leti na sve strane, i jasan devojački smeh gasi iznenada sveću, i budi i ljuti babu. — ’Ajde, dosta već jedared! Dokle ćete? Kad počnete, a vi ne znate šta je dosta!... Dobro, dobro!

Nit’ se umete pogađati, nit’ otići di treba, nit’ paziti da ne ukradu! Obešenjak jedan čufucki, — ljuti se gđa Persa, — kapricir’o se baš od popinog flanela da napravi svojim Čifučićima one nji’ove »čifucke očenaše«!

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

“ I Jurišić se sve više muči i ljuti što ona jogunasta kolona jedanput ne izlazi na vrata, i oseća oko sebe puno nekog crvljivog gmizanja.

Afrika

Njih je svega osmorica, iako pripadaju raznim porodicama, izgledaju svi kao braća. Pošto su me pozvali da ručam s njima ljuti kus–kus, sok od kokosa i vino od palme, radosno sam primio njihov poziv, već na samu pomisao da tako ne moram gledati u

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

– Kad odmahne rukom, to je kod njega bio znak da se ljuti. Iako su njihove žene sedele, ćućoreći, čak na drugoj strani čardaka, Petrova žena je osluškivala šta joj muž govori.

A Volkova je to razveselilo još mnogo više. Ne treba, kaže, da se Isakovič ljuti na Kajzerlinga. Kajzerling je zatekao mnogo posla. A primio je neprijatne vesti iz Petersburga.

Nije čitav u glavi. Gospožica Tekla se smejala svojoj majci. Njeno je mišljenje, kaže, da se Evdokija zatrčala, pa se ljuti. Nije Isakovič kao drugi materini kurmaheri. Taj kapetan liči na preblagog Josefa, kako su ga naslikali.

Pavle nije nameravao da Kostjurina ljuti. Ševič je, međutim, prevodio, po nešto i dodajući. Isakovič nije ni sanjao da mu se smeju, i da se napravio smešan.

A kad se ljuti, to je samo zato, što je ona bila luda, u svojoj iskrenosti, pa je pričala, kako u ono vreme, kad su je udavali, i kad

Teodosije - ŽITIJA

jeresima Pavle veliki vaseljenski učitelj Duhom Svetim predskaza: „Ja znam da će posle odlaska mojega ući među vas vuci ljuti, koji ne štede stada, i od, vas samih ustaće ljudi koji govore razvraćeno“.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Boka je velikim delom, kao i Crna Gora, ljuti karst, koji se odsecima i strmim stranama spušta u Jadransko more. Na više od tih odseka je brdska i planinska Boka, a

Poslednji od njih, otišavši još mali s ocem tamo, svršio je rumunsku osnovnu školu, što je inače ređi slučaj, i ljuti se na svoga oca što ga je kao zrela čoveka vratio ovamo. U Rumuniji se, veli, dâ lakše i lepše živeti.

Iz poslednje dve oblasti su oni „ljuti Pećanci“ kojih ima raseljenih i nastanjenih po Gornjoj Toplici i po Kosanici, u slivu Južne Morave.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- predložio sam kad se već sve smirilo, ali Rašida odmahnu glavom rekavši da su sad budni i ljuti kao psi i da im ne bismo uspeli umaći. - Ima još kuća sa zvoncima u Karanovu!

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

„Ako se dijete pri tom poslu ljuti, te se pokazuje nestrpljivo, to je znak da će biti takovo za cijeloga života, ako pak ne, tada će biti obratno;

Neki put se desi i da joj je momak otme, a ona se na to tobož ljuti, piše Sima Trojanović.¹⁸ Jabuka, pa još izvezena koncem crvene boje, očigledno je znak seksualne zrelosti, signal

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

Za ljude koji su na smrt ljuti, koje vređa pomisao da bi mogli umreti, koji će u grob poći zabrinuti kao oni što idu u tuđinu gde ne znaju ni

Matavulj, Simo - USKOK

Hodio je k njima serdar Plamenac i uzalud donosio pisma od njih. Poslije, slomljeni, siromašni, ljuti, čamasmo, a u svakoj prilici dosađivasmo novijem susjedima, te, vele, da je Napoleon prijetio da će Crnu Goru obliti

Janko ponovi Krcunu što je pitao kneza, našto Krcun započe: — Vaistinu, znam i ja zašto su u Rusiji ljuti na vladiku.

I prijeti tobom, kad god mu njeko nažao učini, vazda prijeti: „Kazaću ja Janku kad dođe“. A tetka mu Milica najviše ga ljuti grdeći Janka: „Janko je ovakav, onakav, lacmanin, strašljivac“, pa kad ga rasplače, onda počne da hvali Janka.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

u Srbiju i zauzimali visoka mesta u srpskoj administraciji, oni koje je on u ljutini nazivao »Švaburijom«, bili su ljuti protivnici Karadžićevi. I Karadžić od 1815. razvija polemike sa svojim protivnicima. Do 1817.

Sremac, Stevan - PROZA

«, ili: »Pošto, snašo, pilići?«, ili: »Pošto ti vrapci?« — »Kakvi vrapci?!« ljuti se seljanka, pa ga grdi i ne osvrćući se na nj.

Žestoka posla, priko; samo ne smem od žene da pričam moja đavolstva, jer, eno već se ljuti! A tek kad prođem, čujem iz avlije kako neko peva: »Jòvâne, prvo glèdânje!« Hehe, šalim se, ženo, šalim! Ne boj se!

Radičević, Branko - PESME

„No kad prođe letni plamen, Mraz kad zemlju stegne ljuti, Puca drvo, puca kamen, Kad zapadnu pusti puti, Kada strašni nagnu smeti, Čim ćeš njima odoleti?

Ajduk Veljko zna ljubiti, Al' i sabljom divno biti, Ajduk Veljko ljuti vuja, Turci stado jaganjaca, Ajduk Veljko kâ oluja Kad u jesen iz klanaca Svati lišće to po gori, Pa obori, Krši

Oh klanaca krvlju obliveni! Gledaj desno, o pogledaj levo, Svuda ljuti bojak i kreševo, Tako, brate, od Kosova danka Boj se težak bije bez prestanka, Sve od jutra do mrkloga mraka

— Zacelo ajduk čeka plena svoga, Pa čuo da će sada tuda proći, I to ga nagna ovamo po noći, Pa još se ljuti što ga nema veće, Zato se, kleti, tamo-amo šeće. Al' opet stade, opet prisluškuje, Uputi s' drumu — da li što čuje?

“ 97. Što bi dalje, nije stvari, Zato pesma o svem ćuti, Ona njega baš prevari, Da i mene samog ljuti. Al' takova teška čuda Zbivaju se svetom svuda. 98.

Al' sad dalje da se bega! 60. Junak ide pravo doma, Ne vidi im ljuti muka; A da vidi, bi mi oma Od teškoga smeja pukâ, Pa što b' onda ja bez njega? Baš je dobro što j' pobegâ! 61.

Pa kad udri jošte grom taj ljuti: „Bože, Bože, na što ovo sluti? Avaj mene, dakle baš zanago Nikad više, kâ što reče drago?“...

Osman ljuti Stojana pogubi, Al' mu oće i da glavu srubi; Stojan pade, a Osman dopade, Manu sabljom, al' Boško ne dade, Uždi

Cika, cika odnekud sa strane, Puška pušci ne da da izdane. Motaju se Turci iz sedala: „Amo, kardaš, eto ljuti zala!“ Svi se Turci maom obazreše, Pa na onu stranu poleteše.

Četir bega i pet ljuti aga Salomila ova pusta snaga, A drugima manjim junacima Što dohaka i broja ne ima. Najpotonja što bijaše muka, Beše

Konjic vitez, gospodar viteže, Mač kaljeni divno l' Turke reže, Četir bega i pet ljuti aga Polomila ta srbinjska snaga; A zeko mu zgazi dva Turčina, Dva Turčina, dva begova sina, Ta baš one klete

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Vidiš ti njega, zavrzana, medena mu svaka riječ, rekao bi čovjek, sveca pred sobom ima — ljuti se Rade. — Ko bi samo i pomislio da je taj u stanju da tako šturmira na jednu, da rečemo, staru ženu, babetinu.

— Zalazi već jednom, cicvaru ti ljubim! — mole ga i kunu ljuti Krajišnici, potamnjeli od nespavanja, prašine i svakog drugog đavola koji im, evo, već drugi dan, neprekidno jaše za

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

HASANAGA: Baš si mi bistar! Šta može s pohotom samrtnik? AHMED: Zato se aga i ljuti što se plaši da ništa ne može!

Drugo si ti. Tebi je taj početak otaljo čukunded, il neko bliži, il dalji, al ti je otaljo. Ne ljuti se, ne pričam ovo da te naljutim... Tebe čuva tvoje ime, od starina, a Hasanagu čuva njegova revnost.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ti dolaziš tiho, na prstima i, zastajkujući, pitaš me: — Šta ti je, Kojo? — Ništa. — Pa ne ljuti se, što? — A u tvojim plavim i čistim očima toliko je iskrenog saučešća i tuge što sam ja ljut, da ja odmah omekšam i

Dede sad kaži mi toga, koji bi tad na tebe mislio? Ko bi smeo da joj kaže: — Nano! ne ljuti se, ali ja ne mogu toliki da budem. Strah me je od tolikog. Ne mogu nano, strah me je!... Jesam li ja to smeo? Ne!

— Što pitaš? — odgovorih turobno. — Pa da znam, sinko! — Kad budem svršio, znaćeš. — Ta ne ljuti se odmah. Ti se od neko vreme baš... — I zastade. Znao sam kuda je ciljala. To me žacnu, planuh i skočih ljutito.

— Bataliću školu. Eto, svršio sam! — Ne, ne... ne boj se ti, čedo. Imamo još. Dao Bog. Ne ljuti se. Oh, što ja prokleta? Ne ljuti se ti. Znaš, kad je čovek star on se podetinji.

Eto, svršio sam! — Ne, ne... ne boj se ti, čedo. Imamo još. Dao Bog. Ne ljuti se. Oh, što ja prokleta? Ne ljuti se ti. Znaš, kad je čovek star on se podetinji.

Pobledela, samo joj usne rumene i nabrekle. — Što se ljutiš na mene? Ne ljuti se, živa ti majka! — poče me moliti, a jedva govori, plače, samo da se pomirimo. Krupne suze kotrljaju se niz obraze.

I to ne materi već Aritonu, okrećući glavu k njemu i gledajući ga milo i kao moleći ga da se zbog toga ne ljuti na njega. Opet zaćutaše.

I ponude ti poslala. Zar ti nisu dali? — Ne! — željno odgovori Mita. — Kako da ne? — poče Ariton da se ljuti. — Marike! — viknu i okrete se kujni gde je bila Marika. Ali mesto nje usplahireno ispade iz sobe majka mu.

To mu se videlo po njegovim ukočenim očima i uzdignutim, raširenim nozdrvama. Njoj srce stade. Pomisli da se valjda on ljuti na braću joj, Itu i ostale, što već ne idu, i ostave njih dvoje same.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kad se pastorak vidje sam samcit, bez igdje ikoga, ne znade siromah ljuti u onaj mah šta da radi, već pođe putem na božju sreću. Dugo je tumarao dok ne izađe na jedan širok drum, pa pođe njime.

— Pa namigne onoj dvojici, a oni onako ljuti juriše na Turčina, te s njime o zemlju kao s napuhanom mješinom, pa štogođ su bolje mogli i doklen su gođ šćeli potkuju

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

SOFIJA: Žao mi je samo što se ljuti, kad ja svašta činim. JEVREM: Maksa je čovek koji neprestano s upaljenim fitiljem odi. (Sedne.

SOFIJA: Opet je bolje nego slušati pisku. MAGA: dao bog te dobro spavam, pa slabo i čujem. Moj se često ljuti, ali šta ću, kad ne mogu, eto, da se razbudim. SOFIJA: A dete plače? MAGA: Ljulja ga, eto, Nikola.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

SULTANA: A ja? Valjda sam ti oči iskopala? SRETA: A i vi ste dobri, samo kažu da ste malo ljuti. SULTANA: Napolje iz moje kuće! Napolje, ili ću te taki sa služitelji izbaciti!

PELA: Tako su i meni kazivali. SULTANA: Odi da vidim. (Povuče je k ogledalu.) Zaista,... hm! (Ljuti se.) Svaki đavo na moju glavu. PELA: Ja se radujem, milostiva gospođo, da sam srećna na vas nalkkovati.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ Noge se bune: „Kriva je glava, noću je budna a obdan spava!“ Baka se ljuti. „Pogledaj vraga! Zar ova glava rođena, draga?! Prije ću za brk Bauka vući, nego li snenog unuka tući.

Znali su zašto more se ljuti, znali šta misli i kada ćuti, čitali njegov muk. Znali su uzrok njegova gnjeva, kad strašnu pjesmu osvete pjeva iz

Kućicu takvu, hvališo mali, za ručak dobar svakom bi dali!“ — rekoše tako njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani ćuti.

Za pesme spremna, za priče glavna, za uspavanke nema joj ravna. Ljuti se retko, nikad ne tuče i samo katkad za uši vuče.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Neće ni ona više. — Herera, Herera, Sagrera, potrčite za čas, tetka se ljuti, — začu se iz pomrčine. — Oe, Herera! — Evo, evo! — odgovori devojka i onda ostaše sve nekoliko trenutaka ćuteći.

— Mogu doći za vama kad obiđem najpre maloga Pedra; on se rasplače ponekad u mraku i tata se onda ljuti. Hoćeš li ti, Ivona, da me pričekaš časom, a onda ćemo sići zajedno, ili silaziš odmah? — Čekaću te ako hoćeš.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

I teškim rečima ruži svoje anđele onaj što gromom zbori. Odozgo do dole prekori se kotrljaju kao ljuti vodopadi. Na dnu se glasovi prekora sustiču ka čoveku pod višnjom što leži umoran i gladan; poslednji sam u lancu

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

I tako, svi smo toga dana bili ljuti. Sretamo ranjenike koji pričaju da se kod Šapca vode očajne borbe, da ima mnogo mrtvih i ranjenih...

Onda smo skraćivali oprezno daljinu sve po sto metara, dok nas Tanasije ne pogleda: — Gospodine naredniče, ljuti se komandir i veli da ne osmatrate dobro...

Niko nije znao da me uputi, a sada se komandant ljuti, kao da sam ja šetao po polju i brao cveće. — Ama, druže — govorio je potporučnik Aleksa — to je njihov posao.

— Zvecnuše mamuze i kaplar izlete iz šatora, pa se uputi pravo zemunici gde su bili stražari... Ne ljuti se na narednika što je dobio batine. Navikao je već na to i veruje da tako mora da bude.

— Šta li smera sada po ovoj vrućini, u pola dva časa? — ljuti se Aleksandar. Iziđosmo na drum punih stomaka. Zapahnu nas nesnosna jara, da smo jedva disali.

— Ja!... kao da su te granate kobasice, te ih komandiri pojeli — ljuti se ađutant puka. — Ili će istorija praviti pitanje, da li je na kosi „Vrbovac“ utrošeno dvadeset granata više ili manje.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— He... a niste još ništa ni počeli. Polako!... Svaki je početak težak. — Ali, molim vas, ko može da se ne ljuti kad vidi ovako malo dete, a prepredeno i širet k’o i čiča Stojan.

— Ha-ha-ha... Pa to su najobičnije pojave u školi ; To već ne sme nikako da vas ljuti, jer će vam se ponavljati onoliko puta koliko imate časova rada u školi. — Mora, bratiću!...

»Šta mi se on tu ljuti... kao da ima kakvo pravo nada mnom. Baš ću za inat da ga jedim, još više ću da se smejem sa pisarem, nek puca od

Malo je razmišljala o poslednjim događajima: obuzela je nekakva apatija prema svemu, pa niti je što ljuti ni veseli. Svejedno, može propasti ceo svet i ona sa njim, to joj je pravo...

Neću da ga uzimam na svoju dušu, viknu kmet ljutito. — Dobro... nego znaš... da se ćata što ne ljuti? promuca pandur bojažljivo. Kmet opsova krupno i ćatu i pandura, pa se odjednom nadviri u mračnu zgradu.

jest, tamo u zatvoru tuku!... Ali neće, neće... vidim ja kako kapetan sluša moje pričanje, i sve se ljuti na onoga... Gospođa Zorka im, kaže, pričala... Vidiš ti kako je oštra! Ne žali muža, nego ga sama bruka...

trči, juri nekoga ili podiže ogromne terete... Probudi se i nastavlja na javi takve iste pokrete, ali ga žigne ljuti bol, i on odmah saznaje svoju gorku nevolju: nema više zdravlja, ni veselja...

Kažu ne daje više mleka, ne teli se... A onaj put zarastao, kud smo pre išli na reku... Čudno zacelo : revizor se ljuti što deca znaju trećinu čitančice na pamet, a druge dve trećine ne mogu ni da sriču...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Tu je drža dugo vrjeme; Kad je doša’ Spasov danak, Ljuto cmili đevojčica, Ljuto cmili, ne prestaje; Ćešio je ljuti zmaje: “Što m’ je tebe, đevojčice?“ — “Kako što je, plahi zmaje?

195. Ne čudim se mraku ni oblaku, Ni Vrbasu što se često muti, Već mom dragom što se na me ljuti, Ko da sam mu nešto učinila Što sam drugog očim’ pogledala.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Zemlju je obuzela zubača i korov. A kako je on radio? On je mislio da je dosta da se čovek samo ljuti na zubaču i korov, a ništa nije radio da ih utamani.

— Ne greši, starče! — govorila je mušica. — Ne ljuti se što i nas ima na svetu!... 3naj da je sve dobro što je iz Božjih ruku izišlo.

bi ga gazda psovao, a često i tukao, on je ćutao i pokorno se uklanjao gdegod u zakutak i tamo plakao što se gospodar ljuti, uzdisao i molio se Bogu da gazdu ublaži, da mu izmeni pamet i ćud i izvede na put čestitog života.

Vrati se gazdi bez magarca. Gazda ga srdito zapita gde mu je magarac i zašto nije kupio. — Ne ljuti se, gospodaru — odgovori sluga.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Šta nije trebalo? dobro je ono. Nije nego šta misliš? Prema takvim životinjama treba biti grub i oštar — ljuti se drugi. — Znam, molim te, ali ne ide, nije taktično! — opet će prvi. — Kakav takt prema njima još hoćeš?

Punačak, troma hoda, ide ulicom, a lice napravi zlovoljno kiselo. Ljuti se na sve što samo liči na ma iakav bilo posao i rad. Prođe pored bakalnice.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— Je l' ti drago, Jovo? dirka ga Anđa. Jovo ćuti, pa samo lomi kukuruze. — Očiju mi, on se ljuti na me!... — Šta će se ljutiti, ko je se dosad ljutio na pripevanje, odgovara Blagoje Čvorić.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Čim je stigao u selo, skinuo stvari s kola i ušao u školsku zgradu, odmah je imao puno uzroka da se ljuti. Dobio je odmah onoga momenta dovoljno materijala za jedan dopis.

To rade seljaci i kad se naljute na nj, a i onako od šale. I Tašula se uvek tada ljuti, klati jako glavom kad ide, a ubrza sitno kao koza, šapće nešto cincarski kroz zube i revnosno briše krpom sve što

Svako mu đavolstvo padne na pamet. Kad god dođe u kafanu, traži kifle, krenviršle i pivo s muzirom i jednako se ljuti i sekira i Zaca i Tešmana; onoga prvoga jednako, a ovoga drugoga ostavlja na miru tek onda kad ga ovaj zapita zna li on

Svi ga zovu gazda-Đorđe, jer se pomalo i ljuti kad mu kažu gazda Jorgać, a posle volije gazda nego ćir. A gazda je i bio docnije.

A Sretenu čisto raste perje i zadovoljno trlja ruke i skače u trupac kad mu rekoše kako se čiča Milisav žali i ljuti na nj. Milo mu što mu ni taj metak nije promašio, pa veli: — Šta ću mu ja!

— A-ja — dodade Krsman, — da izrezili ka’ birov kučku. — A veliš, ljuti se? — pita Sreta. — Ljuti! — odgovaraju mu. — Ako — ako; to ja i hoću! — veli Sreten.

— A-ja — dodade Krsman, — da izrezili ka’ birov kučku. — A veliš, ljuti se? — pita Sreta. — Ljuti! — odgovaraju mu. — Ako — ako; to ja i hoću! — veli Sreten. — Taman zgodan materijal opet za jedan poduži nov dopis!

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Godina, kad joj odlane, Obavlja taj posao: On joj je od lane Ostao. Zato se nikad ne ljuti Kad dunu sumanuti Vetrovi, il kada mraz Zatvori rečni gaz: Godina katkad zakasni, al posla svog se seti Pa još

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Da pogibe u boj ljuti, ubojniče, đe se srpski momci grabe, mlado momče, oko glavah i oružja, proste rane; no na vjeru u nevjere, vjerna

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Malo se on krvi sa tom prokletijom (Arnautima), nego i ono dete. Arsa bi počeo da se kao buni, ljuti, što ona njega pita. — Pa šta znam ja, gazdarice? Znaš ti gazdu.

| Na to svi ovamo ispred Sofke pobegoše uplašeno prošaptavši: — Bata se ljuti! Ali tada se Sofka diže i sama učini ono što je osećala da treba da učini. Sama pođe k njima. Već je bio prvi mrak.

Pandurović, Sima - PESME

I preda mnom su padali u prah Panteri ljuti i tigrovi žedni, I pljeskali mi burno ljudi bedni Pred arenom nekad, na prestolu sada.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Naš gazda istuk’o gazdaricu! — govore guske među sobom, a gusan, kao da se ljuti što o tome razgovaraju, šiče: Ps! Psss! Naš kulaš! Naš kulaš! Naš kulaš! — grakće gavran u letu.

Kad čovek čini dobro, anđeo se veseli i krilom svojim hladi čoveka po obrazu, a đavo se tada žesti i ljuti. A kad čovek stane da greši, anđeo se sneveseli i plače, đavo pak sve podigrava od radosti i prkosi anđelu govoreći:

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

STAVRA: Reko sam ti da me pred svetom ne nazivaš „maco”! CMILjA: Dobro, neću, ne ljuti se! Gledaj ovako! Ja imam nešto malo ušteđevine, i posteljine, kolko za prvi momenat, s te strane nemoj da brineš.

Stanković, Borisav - JOVČA

JOVČA Ama, ubiću te, ubiću, iako si njena majka. Za nju, radi nje! Ubiću te i posle kazaću joj: »Čedo, ne ljuti se, ali ja ubih onu, tvoju majku.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— „Ako ćeš da budeš zdrav, ako ćeš da ozdraviš, odbaci velike brige, ne ljuti se!“ Vidiš da su to lipe riči! Pa onda još kaže: „Ne pij vina puno; malo večeraj; ustani poslin ića; ne spavaj poslin

ustuknu, Srdar udari u grohotan smijeh i zagrli ga govoreći: — Ej, ludo dite, zar da se fra-Jakov za take stvari ljuti! I misliš li ti zbilja da ja za to nisam odavna znâ? Ta znali smo mi odavno... i ja i Jelica.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Aćim zavija novu cigaru i ljuti se na tupe prste što drhte i prosipaju duvan. — U tuđim sankama? — Iznenada sam i pošao Služba..

Gledala ga je iskosa, kao da se čudi i ljuti, ovako kao sada. Rekao je ocu da mu se dopada zbog drugih, zbog sela i njegovih vršnjaka.

On joj uze ruku: — Nema se kud. Idi, i neka on... On to može, ume. Ne ljuti se. Idi odmah. Simka nije razumela. Htede još nešto da joj kaže, pa se seti da je na putu video vojsku.

— Bole da govorimo o mom ocu — prekide ga. — Prvo o sinu — žmirka na desno oko, kao uvek kad se ljuti. Glumac u putujućem pozorištu, pomisli Vukašin, i reče: — Nema koristi od toga.

je jeknuo, skočio s kreveta, brzo se obukao, bacio nekoliko dinara na razgolićenu ženu — ničim nije pokazala da se ljuti — i babi je bacio dukat, a jutro je sačekao sedeći u riljevini na Topčiderskom brdu.

okrenu glavu prema putu, pobegao bi, čavke kljuju PO bubnim opnama, Aćim ga ponovo zove, čuje: glas mu je blag, ne ljuti se, ne veruje da se otac ne ljuti, ide k njemu suljajući se niz meku kosinu očevog „dođi, Đorđe“, i seda pored njega na

bi, čavke kljuju PO bubnim opnama, Aćim ga ponovo zove, čuje: glas mu je blag, ne ljuti se, ne veruje da se otac ne ljuti, ide k njemu suljajući se niz meku kosinu očevog „dođi, Đorđe“, i seda pored njega na prag stare kuće. Ne gleda u oca.

Ruke i u mraku vide: brzo nađoše sud, pesnica razglavi čep i bure mu veselo ponudi svoj ljuti teret. Umrećeš, Đorđe... Umreću. Ako. Nemaš rašta ni da živiš. A što da umrem, tek mi je četrdeset godina? Jalov si.

Sme da se ljuti i da je kori što se Toli dala. Sve može i sme, jer ona retko dolazi svesti. — Sina zove, ne tebe — ponovi zbunjenom

Može biti da je to najveće zlo. Mislim da jeste. Đorđe nema rašta na mene da se ljuti. On je oduvek imao ono što ja nikad nisam imao.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Mogao je, dakle, bezbedno da se ljuti i da, tako, ljuti i Kneza a uznemirava Anastasijevića. Tada, Anastasijević i jeste bio uznemiren.

Mogao je, dakle, bezbedno da se ljuti i da, tako, ljuti i Kneza a uznemirava Anastasijevića. Tada, Anastasijević i jeste bio uznemiren.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Kliče l' vila iz srbinskih gora? Je l' već ora koja doći mora? Jeste, jeste - boj se ljuti zače, Markov topuz iz mora iskače, Srbin diže mača plamenoga Na Turčina, na dušmana svoga.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Jer i ko bi drugi nego Sekula. On niti nosi pušku, ni fišeklije, ni ašovče, on je komotan... Ali njega to nikad ne ljuti. On radi i kad ga ne teraju na rad; on je takav, traži, sam izmišlja posao i kad ga nema.

I svi se slatko smeju. — Ko to kaže? — interesuje se komandir čete pa se ljuti: — Slepci! Kad nešto ne znate onda šta drobite? Mi smo došli na „Popov parlog“, jer smo se bojali proboja.

otvara oči, gleda oko sebe, trepće i izgovara jednu jedinu reč, gadnu i nepoznatu van ove varoši, a na koju se ne ljuti niko, jer se svaki njome služi da drugom zatvori usta. — Porav... — Cide. — Ciminajca.

Nisam je obeščastio, pa čak ni poljubio. — E onda ste obrukali oficirski kor — prekida zevanje, pa se bajagi ljuti riđi potpukovnik.

Ogorčen on se ljuti na rekonvalescente što, sa snagom koja im još stoji na raspoloženju, nisu na frontu, i preti strašnom kaznom Božjom toj

— Ja sam imao jednog ujku, tako učitelj kao ti, pa sve pljuvaše po patos, a moja majka, čista ženska znaš, pa se ljuti, boga ti, ljuti i sve ga pcuje. Nego, kažem ti, taku ženu ti men' daj k'o moja što je. Jedared, boga ti...

imao jednog ujku, tako učitelj kao ti, pa sve pljuvaše po patos, a moja majka, čista ženska znaš, pa se ljuti, boga ti, ljuti i sve ga pcuje. Nego, kažem ti, taku ženu ti men' daj k'o moja što je. Jedared, boga ti... slušaj ovo da ti pričam.

Tako je mnogo štošta nepovoljno o nama šanuo u poverenju, pa smo to saznali, i to nas ljuti. — Francuz, inteligenat, ima jednu osobinu koju skrupolozno ispunjava, a to je: da hvali na sva usta svoju zemlju i svoj

O poznaje se, poznajem; bogami, poznajem, plakao si. On se pretvarao da ga to ljuti. — Plakao? Ta šta govoriš, zašto bih plakao? — Plakao si, jer si izgubio svaku nadu.

Ne zavaravaj me, ja nisam dete. I ljuti me kad govoriš tako. Ja primećujem po svima oko mene: svi su zabrinuti, svi me naročito gledaju, svi su nadu izgubili.

Čuj me, meni je potreban mir, potpun mir, obećaj mi da ćeš me štediti, da me više nikad nećeš tešiti, ne ljuti se, ali obećaj to. On se uzdrža da ne pokaže koliko ga to zaboli. — Kad hoćeš tako, ćutaću uvek. — Ćutaćeš, da?

— Sramota je da su tako pisali, — ljuti se narod — sramota je! — A sad, braćo, — nastavlja onaj — a sad da govorimo malo o unutrašnjoj politici.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Posluša trenutak drugi i najzad opazi da mu uho pišti. Stane da se ljuti na sebe sama, ali nema kad — preče ga misli sad zanimaju.

— Ja što ću? — On meni krastavce, ja njemu groš. Na Stanku opet naiđe neko novo osećanje: stade da se ljuti na Jelicu, a da je zapitaš zašto — ni sama ne bi umela kazati.

Stanka nehotično podvuče ruke pod odeću, pa se učini još radoznalija, ali tako, kao da se ona ne ljuti ni na šta i ne vidi u tome ništa nepovoljno. — Pa kako, bolan : piju li sa vama, šta rade ?... Hoće li koja da se šali?

— Za pare znam da se ljuti, ali šta sam ja kriv za Radovana ?... Meni je Radovan više trebao no njemu... — Ne znam, to će ti kazati tvoji ljudi, a

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— i pruži prema njoj ruku. — Da—nu! — izlane ona i odmače se. Mladiću je žao što se ona ne ljuti, i stade se bacati u kovrljak gnjilim maslinama. Učestao jednu za drugom.

A kad je mornar pošao, a ona još gleda za njim i s mjesta se ne miče, ljuti se i prijeti joj; u srdžbi ono razroko desno oko čisto sijeva, i on viče na vas glas: — Ja sam ti sam sada gospodar...

—Neka se probude, neka znadu što im je majka..... Mogu se tobom podičiti.... — Ilija, ne ljuti se! — javi se stara s druge strane vatre. — Briga te za nju....

Čekaše dugo dok je sluga donio ključ od župnika, a veli im: — Jedva mi ga fra—Jure dade. Ljuti se. Kaže da nemate prava na vodu nego samo u nedelju, kad k misi dođete... Ovako, veli, ne bi je zaleglo ni do po leta..

Pa i fratar im je obično osorit, ljut, gdekad i škrt; ljuti se radi maloga bira i što mora da živi kod njih u ovome zabačenom kraju,„gde bog svoga nema”.

— Ne, Marko, —moli stara Stana. — Ja ih poznam, starija sam... Ljuti su kao ljuti psi... Lako kavgu zametnu... — Bojim se ja njih!.. . Što?! Ja sam se svome bogu pomolio i svecu odužio...

— Ne, Marko, —moli stara Stana. — Ja ih poznam, starija sam... Ljuti su kao ljuti psi... Lako kavgu zametnu... — Bojim se ja njih!.. . Što?! Ja sam se svome bogu pomolio i svecu odužio...

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ga kazniti, nego ću ga isprebijati, ali je meni glavno da se nekako zataška stvar kod engleskog konzula, da se on ne ljuti.

VASA (mane rukom da ćuti). ŽIVKA: Ama, šta kaže, boga ti? VASA (ostavi slušalicu i vrti glavom): Ljuti se, mnogo se ljuti. ŽIVKA: Pa što mu nisi kazao da se i ja ljutim?

VASA (mane rukom da ćuti). ŽIVKA: Ama, šta kaže, boga ti? VASA (ostavi slušalicu i vrti glavom): Ljuti se, mnogo se ljuti. ŽIVKA: Pa što mu nisi kazao da se i ja ljutim?

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

ne ljuti se, ali ja ne mogu toliki da budem. Strah me je od tolikog. Ne mogu, nano, strah me je!”176 Strah koji mali Kosta ose

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Tako isto i hajdučki kapetan. Iz dana u dan vidi on kako od nada nema ništa. Već je počeo da se ljuti na svoje bratance Jančeta i Kostu što se ne turče, no još svoju dedu šalju u Beograd na škole.

“ Onda povika: — U, đeco, napokon vam bilo!.. Umuknite! Ne sramite mi mrtva junaka! Vidite li kako je divan i kako se ljuti na tu vašu slabićku kuknjavu! Natrag, umuknite jednom od Kosova!..

Kolika šteta što nije čovek da bi se mogao ubiti: gle, kako se krvavo pretvara kao kakav ljuti Arnautin čije suze za porodom još niko ne vide!.. Vujana snažno prozbori: – O, Karimane pobratime, ne omrzni se!..

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

— Goro, goro, dolina vas Zalud rastavlja; Dane, dane, noć vas deli, Ljubav sastavlja! ORKAN Probudio s’ orkan ljuti, Iščupao vrtu cvete; Od tud dalje — kâ da riče: Teško tebi, jadni svete!

»Starmali« 1888 BORA U CRNOJ GORI (Slika F. Zveržine) Ako turska puška ćuti, Nađe s’ drugi udes ljuti Koji borcu Crnogorcu Ne da dušom odahnuti Il’ nalegnu sunca zraci, — Od omare, žege derne Sasuše se bistijerne;

V Ribu ne mrze Tirani ljuti, Jer ribu sečeš, A ona ćuti. Ribu ne mrze Čuvari mira, Jer riba nikad Ne protestira.

Krakov, Stanislav - KRILA

Ha, izgleda da smo danas sjajno prošli (kapetan je bio sa četom na čelu). Kao grenadiri. A pukovnik se opet nešto ljuti. Glas iz pomrčine: — Ljuti se. Razobadao se na konju. Da sam mu metnuo ranac na leđa ne bi se ljutio.

Kao grenadiri. A pukovnik se opet nešto ljuti. Glas iz pomrčine: — Ljuti se. Razobadao se na konju. Da sam mu metnuo ranac na leđa ne bi se ljutio. Dobro veče, gospodo.

Laki ranjenici dolažahu sami. Crveno i belo meša se pri svetlosti malenih fenjera. Doktori su bili umorni i ljuti. — E, to si ti, mali, — No doktor se nije baš tome čudio, — u nogu? a, nije to strašno.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Njih je svega osmorica, iako pripadaju raznim porodicama, izgledaju svi kao braća. Pošto su me pozvali da ručam s njima ljuti kus–kus, sok od kokosa i vino od palme, radosno sam primio njihov poziv, već na samu pomisao da tako ne moram gledati u

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

E, e, e, — starac klimnu glavom očajno — ja si eto iznes'o staru glavu, da se tepam, ljuti nesretnik, po tuđ vijalet. Kukavni deda Stojan izgledao je preko svake mere skrušen i očajan.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

“ XXI Probudio s’ orkan ljuti, Iščupao vrtu cvete; Otud dalje — kô da riče: Teško tebi, jadni svete! Podigô se u visinu, Pa oblake razderao;

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

kolje, bode, mrcvari, kako se valja u krvi kao životinja... — A ko je tome kriv? — pita Mišić. — E, nije nego! — ljuti se kapetan Radojčić. — Čudo ga niste pitali ko je odgovoran za svetski rat. Ostavimo to.

„Fikus“ ga lupi po ramenu. — Alal ti vera!... Ti „ižlažiš“... kao grogromovnik Ilija iz... oblaka. Pera poče da se ljuti što je „Fikus“ dao znak kada je on podigao nogu.

Vratiću ti ja to, pa ćeš da me pamtiš - veli jetko Luka. Učinilo mi se da se potpukovnik Petar nešto ljuti, te sam ih opomenuo da se pritaje. —... Ja prosto ne mogu da razumem...

— O, dabome — govorio sam usiljeno pribranim glasom. Ali tolika njihova ljubaznost počinje već da me ljuti i plaši. On sede na krevet i skide cokule. Ispod kreveta izvuče neke platnene cipele i navuče ih.

nevini ljudi stradali... — Ja nisam ništa kazao... — Boro, molim te, ne govori. Nije čovek ništa kazao — ljuti se Radoslav. — Kazao je, kazao! — raspaljuje Kosta. — Ne!... Nije on ka-kazao, već ja!

I sutradan došla je. Bilo je, bilo sve. Ali... sve se to odigralo kao neka dužnost. — Besan čovek... dužnost! — ljuti se Luka. — Reći ću vam iskreno... Vi možete i da mi se smejete.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

gužve kogda stadoh na prag I spopadoh bravu, da otvorim vrata, Na novu pande bedu serpski brata: Meni ruku za bravu ljuti mraz prilepi, Da u meni i duša i serce zastrepi.

s mjesta koga, i strah mi se ježi, jeda l' bolje drugdi naći kamo noga teži; Što, premda mi serce trza, nemir daje ljuti, Vedrije mi nebo biva nego oblak sluti... U otčiznu! Može li što više biti blago?

No Vuk kleti Ropstvom preti; Lazar pada, Sve propada, Ah, nadvlada Turčin ljuti, — Boj ućuti. Srpsku slavu, srpsku sjajnost, Srpsko ime, srpsku znatnost, Sve proguta Vidovdan.

Šta tam’ huči? Razleže se kamen, i ljuti se pena, Gvozdena vrata su to, lađama beda i grob. Stešnjen ječi Dunav, na čoveka pomoć izgleda, Al’ je čoveka moć

Sad te u grobu Večiti obima mir. 1852. Jovan St. Popović GROBLjE Sladak je zaklon, kada vetar ljuti Mora tišinu pakosno uzmuti, I trošna lađa u najvećoj bedi Gibelj pobedi.

Bež’ s očiju, i opet ti kažem, Bež’ s očiju, ne vidila sveta, Laskanje nam tvoje dodijalo! Ljuti otrov jedovite guje Na nestašnog mišicu prosuti, Koliko ga zapleće u bedu, Pa opet mu viče: „Traži leka!

Valjda su ovog leta na Olimpu renovi ljuti Kad o ručku skoro Pluvije plače svak’ dan. Bečlije idu rado na sela u zelenu goru: Cela se kuća digne, gazde, i

„Se čto Vam mogu meždu tjem skazati, dragaja gospože Kumo, o rosijskoj zimje, koja v sravneniji s našeju zimoju jest ljuti ris sproću krotke ovce.

” Na drugome mestu Maletić se ljuti na Radišića što ovaj misli „da je njemu kao stihotvorcu slobodno kovanjem po svojoj volji reči jezik nagrditi i od

Jakšić, Đura - JELISAVETA

— I oštre kandže krvlju krvave; Gde pisku čuju slabe nejači Užasnim grlom kriknu hrapavo I moćna krila stresaju ljuti — Ali... Što drhćeš, zvezdo!... Strah?...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Vrgli ruke, prošćete, ostrag, pa 'odaju gor' i dolje po odaji. Namrgođeni, ljuti, kô gladni kurjaci; šute. — Zar ne da? — viknu Simeun kad me ugleda pravni' šaka. — Ne da.

— uzdahnu David, pa se okrenu meni: — Junače i branitelju ove naše svete ćabe, tvoja glava prva će pasti. Turci su ljuti na te i na oca Parteniju, jer se pronio glas po Krajini da ste vas dvojica krijući oko ponoći svake noći dobivali

Jakšić, Đura - PESME

Na petoro... dvesta nji’ je, Sve nizama pomamnije’! Da l’ ostati u boj ljuti?... U krv ćemo utonuti... A uteći?...“ ..

Da l’ ostati u boj ljuti?... U krv ćemo utonuti... A uteći?...“ ..Buljubaša ne izusti, Zasiktaše noži ljuti, Zazvečaše puške tanke, Crne puške belgijanke: „Buljubašo, žena beži, A u našoj krvi leži Krv kosovska, krv

Ćipiko, Ivo - Pauci

Misli: biće nekog da zametne kolo, ali kod seoskoga bunara nema nikoga. Ljuti se na lijene momke i cure: boje se snijega!

De, živi bili, vi i svi vaši, uzmite ga vi! ..... Ali da, — dosjeti se, — nemate ni vi gotovih para. Gazda se ljuti, veli: — Uvijek si mi za napast .. . a žao mi te! 'Ajde—de, uzeću ga ja, kad si baš najašio.

A jedne noći premišlja: što bi od jedinca Rade bilo po njegovoj smrti? U brata četvoro je djece, ljuti kao vukovi, a razulareni. Što bi od Rade bilo?

— Prave ste živine! — ljuti se pop Vrane na Smiljanu, dok očati samrtnu molitvu. Zovete me kad bolesnik već ne zna za se... Živine!

Za njima stiže i bilježnik i Petar. Bilježnik ljuti se što partiju morade prekinuti: još mu se karte po glavi vrzaju. U hitnji sluša pisara i gleda kako novac dijeli

Kako se na te ne ljuti? —Naljuti se, ali je sa mnom povratit: dosta da ga ja pogladim po onoj debeloj ruci, odmah umekša podobri se ...

Pitaju je što joj bješe, a Cvijeta, mjesto da odgovori, zajeca i najposlije udari u ljuti plač. I nikako neće da reče uzrok zašto je došla, a kad Rade učesta besjedama, veli grcajući: — Ne pitaj me, već ako

—Što, pope, tako mlad obnevidi? —A ko ti veli da ja ne vidim? — ljutit će pop. —Ne ljuti se... k'o velim tako .... —Evo, — govori pop Vrane i piše u knjigu, bilježim dan rastave od sutra do treće napovjedi.

— Ali Cvijeta, razumije se, odabra sama Radivoja... pa ko joj što može?... — Ne razumiješ, — ljuti se pop Vrane kao za se i ućuta. ...

i baca ga u nerazložiti trošak i brigu, kad ovaj pop, što ga ispovjedi, plahovitiji je od njega: činjaše mu se da se ljuti što ga buni, i jedva čekaše da iz crkve iziđe. „Besposlice!” pomisli i svrne u krčmu da se založi.

To oni rade i sa Srbima i s drugim narodnostima, a, kad bi mogli, i s nama bi... —Pa je li to pravo? Sramota! — ljuti se gazda. —Sramota, razumije se... Potpisali smo neki dan protest u ime cijeloga naroda, — priča odvjetnik.

Ha, ha! Mogao bi uzeti mi tvoga vola, što si mi ga dao na izor, uzmi ga! —A kuću, zemlje, livade? — ljuti se Petar. —I to je meni fuk! — odgovara Vojkan. — Znaš čije je to? Gazda—Jove, bolan, kao i što je i tvoje njegovo...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nema za njih leka. Leči ih samo zdravi, ljuti čelik mača. Šta radimo besnoj paščadi? Ubijamo. Šta radimo konjima obolelim od sakagije? Ubijamo.

Ali šta vredi njegovo slabačko svetlucanje kad nailaze tmurni dani, blatnjave vode moravske i ljuti severac. Ili će ga studeni vetar razvejati po reci ili će ga prekriti ilo. Kako da ga zaštitim?

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

“ Bi milo gavranu takvu hvalu čuti, Al' da nema glasa – ta ga sumnja ljuti. Pa da bi pokaz'o da glasa imade, Gaknu glasno, ali komad mesa pade.

Napred! juriš! kolji! pali! Izrod koji krvce žali! Za slobodu se zlotvori Srb junak se rado bori. Ljuti zmaji i lavovi U rukama sa gromovi, Čelik srce, britka đorda – Pa šta će ti turska čorda. Malo nas je al' smo ljudi!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sreće nemam, teške brige vodim, radim kao nadničar, i opet se držim, i ono najgore zaboravljam... Ljuti me što Srba može sve da zaboravi, a eto i ja mogu...

Nema, a kad je o ljudskom svetu reč; a Srba bi moj prošao i kroz zid, i kroz ključaonicu. Gospa Nola, očigledno je, ljuti se i brine, ali se uvek i zadovoljno nasmeši kad o Srbi može da kaže nešto što je na sredini između valjanosti i

uzela; da je šlajferka otputovala — sigurno kod sina; — da gospodin župnik traži drugu uspremačicu crkve i mnogo se ljuti na šlajferku; i da je gospa Nola propušila. Sve je bilo istina.

Smeta mi svetlost, i vidim plavo kad žmurim. I boli me ponekad glava, eto tu, u potiljku. Ako plačem, mama se ljuti... Sad znate... Već se ovo-ono i poboravilo u školi, i kanda je najviše smetalo neobično vrelo leto i deci i odraslima.

Nato, ne ljuti se... Ima li još malo od one moje otpremnine? — Oboje plaču. Nata nekada nije imala srca, ali staroj Nati poraslo srce.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— u vojsci su nas naučili kojekakvim tričarijama, niko nam ne pokaza kako se pravi zavoj — ljuti se Luka. — G-r-r-u... g-r-r-ru — prolama se vazduh i jed no teško hrastovo stablo se povi, gotovo da nas poklopi.

— Mi, dakle, ne predstavljamo nikoga — upade potporučnik Sredoje. — More, ajd bre, što pričate koješta! — ljuti se kapetan Vela. — Onde gde je vojska, tu je država. Ko ti, bre, daje platu? — A ko daje platu onima u zemlji?

Neke jedinice zastale, jer su izgubile vezu, te ne znaju na koju će stranu. — Ama neću da pitam ni za koga! — ljuti se jedan komandant bataljona. — idem sada gde je meni volja, a on neka me traži!

Odmah za kolac — ljuti se poručnik Protić. — Ne za kolac! Takva smrt je za džentlmene. Nego motka. Pa ubiti kao džukelu. Kipislcauf!

— Tu je još malo i Krf. Onda će nam tamo dati po jedan pojas za spasavanje, i reći: hajd sad na more! — ljuti se Luka. — Pobratime, zaboravio si da kažeš „kipislcauf“ — dira ga kapetan Dušan „rezervni advokat“.

— E, izvinite, gospodine poručniče — ljuti se sad ozbiljno potporučnik Živadin. — Neka izgubimo još i taj moralni oslonac, onda nemamo više ni vojske ni ljudi.

— Da nije zbila otišao? — pita malo uznemiren blagajnik. — Sumnjam... stigao ga je Luka — veli Živadin. — Nego se on ljuti i preti. Najzad ugledasmo Luku gde se žurno vraća. — Kod komandanta je još... — Nije moguće... — Jest.

Ko vas je na to naveo?... Nego, da se dogovorimo. Recite kako ste čuli da se komandant ljuti, ali da vi uvažavate i cenite Momčila i molite za izvinjenje komandanta. Vi tako, a ja ću videti kako ću... Do viđenja!

— Čitaj, boga ti, dalje. — Neko je u društvu rekao, da se — Dušan poče glasnije — „komandant ljuti što sveštenik ovoga puka nije otpratio pogreb umrlog vojnika do groba...“ — Ovo stavio pod znakom navoda... ...

— Ama, ja ću jednoga od vas da vežem onom poslednjem za rep, i drugi put ćete paziti kako vezujete — ljuti se komandir baterije. Za nepuna dva časa prevučeni su tako svi konji, i onda kretosmo dalje.

Pa, majku mu, ovakvi kakvi smo, u stanju smo da ih sateramo u more — ljuti se potporučnik Živadin. — Nismo mi zarobljenici! — kaže poručnik Protić.

A on htede malo oduške! — pa se obrati Kosti: — Druže, hodi ovamo! — Ama šta će ti, zar ne vidiš da je pijan! — ljuti se Dragiša. — Njihovi su pijani još više... Kosta prilazi polako, natmuren.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ali, kada je otvorio oči, mali gost bio je još tu i predlagao da se takmiče u igri: »ne ljuti se, čoveče«. — Vidiš, sišao si. Koračaš! — patuljak se osmehnu, a u njegovom oku kao da zasvetle parče neba.

Sreća je, izgleda, bila na njegovoj strani. Dečakov skakač bio je sve bliži cilju. — Čoveče, ne ljuti se! — podrugnu se Radan, u zlo doba, majko rođena! Patuljkov skakač bio je na potezu i sve brže sustizao Radanovog.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

ARSA Ništa ti još ne znaš, hadži! Oni mladi, pa već čovek i da se ne ljuti. Ali što za ove druge, starije, domaćine! Ostarelo, kleklo, pa kad se s njom nađe pobesni!

Bar da te ne gledam! STOJAN pokunjeno, i gologlav, odlazi. MAGDA (ponizno Tomi): Nemoj, gazdo! Ne ljuti se toliko! TOMA (besno): Kako? Da se ne ljutim? Šta sam ja? MAGDA Gazda! Gazda! Stari, mili, slatki gazda!

Nemoj na mene da se ljutiš. Šta ja? Živa nisam od straha. Eto cele noći nisam... A i nana. Ona se sada ne ljuti na tebe nego na oca. A on tamo, pričaju, čuda čini po Sobini. Otac kao da nije stari otac! STOJAN A ko mu svira?

Šantić, Aleksa - PESME

'' ''Moja šćeri, moja tugo, jao, A ko Ti je njedra raskopčao?'' ''Ne karaj me, ne ljuti se na me, Puce, majko, popucale same...'' 1907.

OTADžBINO, GDJE SI? S njedara tvojih davno nisam brao Nijedne ruže... Sve gorom i gorom Grozeći mukom, led je ljuti pao I svojom tvrdom okiva me korom. Proljeća tvoga gdje je pozdrav mio I klik orlova na svijetloj besi?

Ne stoj na put!... Mrko sluti Onaj što kô vihor goni... Rukom drži kindžal ljuti, krvav kao mjesec oni. 1896. ELEGIJA O rijeko draga moga zavičaja, Kako si lijepa, kristalna i plava!

Jer s usna ti dršće i skriven bol ljuti, Pritajena suza sjaj ti oka muti, Tajni uzdah cepa gorde grudi tvoje; Moja draga, mi smo bedni obadvoje.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Republika) bili su mu to samo radi svojih interesa, kao što su mu često zbog svojih sebičnih ciljeva umeli biti i ljuti neprijatelji.

Bogdana, i više nji devet bojni koplja, na kopljima devet sokolova, oko koplja devet dobri konja, a pored nji devet ljuti lava.

Tad zavrišta devet dobri konja, i zalaja devet ljuti lava, i zaklikta devet sokolova; i tu majka tvrda srca bila, da od srca suze ne pustila, već uzima devet dobri konja, i

devet sokolova; i tu majka tvrda srca bila, da od srca suze ne pustila, već uzima devet dobri konja, i uzima devet ljuti lava, i uzima devet sokolova, pak se vrati dvoru bijelome, Daleko je snae ugledale, malo bliže pred nju

bliže pred nju išetale: zakukalo devet udovica, zaplakalo devet sirotica, zavrištalo devet dobri konja, zalajalo devet ljuti lava, zakliktalo devet sokolova; i tu majka tvrda srca bila, da od srca suze ne pustila.

Nisi konja od baba dovela, već si moga konja umorila“. Govori mu gospođa đevojka: „Gospodaru, Vlašiću Radule, ne ljuti se, ne imaš se zašto; neću tebe konja odjahati dok mi ne daš ključe od tavnice“.

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

Pa iza krivine Čeka neka briga Da čoveka brine Tamo gde u travi Cveta ljutić žuti Čeka neka ljutnja Da čoveka ljuti Kad bi čovek znao Za sve što ga čeka Ne bi se ni rađo U vidu čoveka Već bi bio ptica Ili vredna pčela Ili samo

pliva Jedan hrabri slon Trči maraton Jedan poljski cvet Igra rukomet Jedno ptiče golo Voli vaterpolo Jedan ljuti ris Obožava klis Jedan žuti nar Pao u bunar GAJITE PATKE Dok zvezde sjaje Patka nosi jaje Dok vetar duva

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Jedva je uhvatio zgodnu priliku da joj prošapće: — Lunjo, ne ljuti se bar sad na rastanku. Oprosti. Devojčica ga pogleda, toplo i milo, kao i onih minulih dana i reče: — Striče, neću

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

BESOVI HRISTU GOVORE I tada viknuše besovi iz ljudi govoreći: »Što je nama i tebi, Isuse, sine božiji, — viču ti ljuti razbojnici kod puta, ti dušegubni lovci kod zapete njihove zamke!

zločesta surova i zla bujna ljudetinu, što je s jednoga isto prosta vojaka na grčko carstvo bio pre Iraklija postao; ljuti pače mučitelj a ne hristijanski car, imenom Foka.

Kad mu nije to za nevolju trpiti? Gde li pak ljuti i puki golić, jošte bolestljiv, ako bi i vrlo to želio i zahtevao onako držati se i nositi kao neki boljarin, — al'

Zločesti i nemirni kućni žitak? Svada i kavga domaća? Mrštanje nazubno meću čeljadma i ljuti karim? Te kade gde tamo među ženskom se skupštinom raspariš oči s umom zaslepiš, s pameću dole spuzneš, s telom ti s

sam stablo od Davidova korena, zato se i bojim, da ne kako uzrok sramotni iznenada i njega i mene ne snađe za ukor ljuti.

Devojka Jaoh, lele meni, sad me zla sreća sukobi i belaj me snađe te napade me opak daudžija ka ljuti dušman, a moj bližnji drug izobličivati me i zlom obnositi! Dosad ka svaka carica počitovata sam od svakoga bila.

zavist i manu, iznosi kicoštvo, oblakšava i veseli nadanje, ako i bojanju za štogod [razloga ima], kako i odašta li ljuti se, duha zlom i besi se, stidi se i srami, rumeni s krvlju i promenjuje lice?

će goru bedu, kako i govori: »Jako bedi adovi obretoše me«, zašto mnogo onde zverova se nahodi i gadova; prohodi tamo ljuti zver iz dubrave pune gustih i lisnatih drva neplodnih, i iz mraka kromešnjega, supostat đavo ričući kakono lav; traži

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

A nije trebalo da ga pita ni gde je pesmu čuo ni od koga je pesmu naučio, a još manje je smeo da se ljuti, jer je ta pesma isuviše dobro poznata bila.

Neki polusan i polujava beše to, pa se jedno i drugo naizmence prelivalo. Misli o večerašnjem. Huče i ljuti se. Pred očima mu živa slika zvezdanog neba, meseca i Zone kako stoji umotana u bundicu svoju s isturenom levom nogom

Samo se tetka Doka ne smeje, nego se ljuti: planula, pa skida papuču i poletela na njih da se bije, a Mane skočio i zaustavlja je i preklinje da se okane, da ne

Ali on se ne ljuti na sudbinu: snosi je mirno i nada se da će opet biti što je bio, a zasad se teši time što je ispekao ovaj svoj sadašnji

Neje pljoska s rakiju, ta da mućka!“ Tako se jedni smeju, a drugi ljute. Samo Mane niti se smeje njiti se ljuti. Stoje table pred njim, a on čak i ne sluša niti ređa; misli njegove i nisu sada ovde u kafani, zato se ne osmehnu baš

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti