Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Tako pepeo ne sijao mjesto sjemena drugoga! Tako se nebo nada me ne prolilo! Tako se ne vukao potrbušice kao zmija ljutica! Tako se ne zgrčio kao kljuvko u rešeto! Tako se ne savio kao srp! Tako se po rđi ne poznavao!
“ Ovaj drugi (veliki prst) rekao: „Nemojte, nego da čekamo! Treći rekao: „A što da čekamo?“ A ovaj četvrti, ljutica, ciknuo: „Ako ček’o, ne porast’o!“ I zato nije ni porastô, već ostao koliki je i bio.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
od Pazara, — On je, dušo, stari svate; Dever nam je dete Grujo, — I njega ćeš tamo naći: Vojvoda je Bogdan junak, Ljutica mu ime daše, — I on će nas dočekati; A Margita Slankamenka, I lijepa Ikonija, — Lepo su se nakitile, — To su t’,
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Što sam, jadna, od njeg pretrpila, i jedva sam i živa ostala!“ 9 MARKO KRALjEVIĆ I LjUTICA BOGDAN Poranile tri srpske vojvode od Kosova uz kršno primorje: jedno bješe od Prilipa Marko, drugo bješe Relja od
Ja sam jednom ovuda prošao i lomio grozna vinograda, pripazi me Ljutica Bogdane na kobili tankoj bedeviji; ja ne smjedoh ščekati Bogdana, već pobjegoh uz kršno primorje.
Poćera me Ljutica Bogdane na njegovoj tankoj bedeviji: da mi ne bi Šarca od mejdana, doista me uvatiti šćaše; već mi Šarac stade odmicati,
Kad to viđe Ljutica Bogdane, on poteže tešku topuzinu, pušća za mnom uz kršno primorje; dovati me po svilenu pasu, pobratime, sapom od
Dockan reče Ljutica Bogdane: „Hodi, Marko, da se pomirimo: pusti mene dvanaest vojvoda, da ti pustim Relju i Miloša“. To je Marko jedva
se vina nakitiše, ustadoše tri Vojvode srpske, dobrijeh se konja dovatiše; reče Marko Ljutici Bogdanu: „Zbogom ostaj, Ljutica Bogdane! Da s' u zdravlju opet sastanemo i crvena vina napijemo!
Da s' u zdravlju opet sastanemo i crvena vina napijemo!“ Veli njemu Ljutica Bogdane: „Zbogom pošô, Kraljeviću Marko! Već te moje oči ne viđele! Kako si me danas prepanuo, nikada te poželeti neću!
Na Zagorju, mjestu pitomome, onđe bješe Ljutica Bogdane. Na Pazaru, gradu bijelome, onđe bješe Relja Krilatović. Na Sjenici, na ravnoj palanci, onđe bješe vojvoda
Dok pogubim kneza tavnavskoga, iz Ljutica Stanka oborkneza; dok pogubim kneza mačvanskoga, s Bogatića Martinović-Lazu, — on je paša, a ja sam subaša.
“ Od Podrugovića Vuk je zapisao oko dvadeset pesama, između ostalih i ove: Ženidba Dušanova, Marko Kraljević i Ljutica Bogdan, Marko Kraljević i Vuča dženeral, Car Lazar i carica Milica, Marko Kraljević poznaje očinu sablju, Marko Kraljević i
Varošica je 1832. godine iseljena na desnu obalu Dunava i prozvana Donji Milanovac.“ 9 Ljutica Bogdan je istorijski neodređena ličnost (po nekima, rođak despota Olivera, koji je vladao u jugoistočnoj Makedoniji).
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Zločest je bio ljutica i Ptolomej, Aleksandrov princ, misirski kralj. Od zla mu probeže njegova žena, kraljica, k svome ocu.
đipan i kilav, gospodar i govedar, oficir i hajduk, učen i neuk, filosof i tuka, slobodan i strašljiv, žustar i plah, ljutica i krota, otvoran i tup, kolovođa i slepčovođa, ispraljač i padač, svetilac ujedno i spotičac.