Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
klavir i nije smela da svira ni omiljenu pop-Ćirinu pesmu: »Sjajni mesec iza gore«, jer pop-Ćira se toliko puta u ljutini zarekao da će ga svega sekirom razlupati, ili ga prodati kakvome verglašu. — Molim vas, izvol’te sesti.
u bašti, i rešila se, kad opet dođe na plot, da mu odgovori da je ona zasad tátina i mámina, a ono odonomadne da je u ljutini kazala. I, doista, sutradan, čim je čula tamburu, odmah je ponela kanticu za polivanje, i našla se u poslu u bašti.
Teodosije - ŽITIJA
njegovo trpljenje u stradanju i nepobedivo usrđe u borbi, sramljahu, mučeći se oko toga kako da ga ubiju u sve žešćoj ljutini. Ispod te stene ia kojoj prepodobni stajaše, reka S visokih gora shodeći blizu protiče.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Bežeći prve godine od nje, on je bežao kao što se beži od napasti, mrmljajući u ljutini: idi, bedo, Kao što se klonio besnih konja, teških vina, kao što je jednom krišom pobegao iz jednog hana, u Brusi,
Matavulj, Simo - USKOK
I on bi cijelog vijeka bio prijekoran. — Polako, ženo! I ja čuvam svoj obraz, a jedno je što se sad u ljutini tebi čini, a drugo je što je istina.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
ugarski Srbi koji su bili prešli u Srbiju i zauzimali visoka mesta u srpskoj administraciji, oni koje je on u ljutini nazivao »Švaburijom«, bili su ljuti protivnici Karadžićevi. I Karadžić od 1815. razvija polemike sa svojim protivnicima.
Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA
— Je li, dakle, čudo, moje visokopočitajeme matrone, da se sada ne rasrdim i u ljutini štogod protiv ženskog pola napišem, za koje se posle uvek od srca kajem.
SRETA: Gospodine, pravo ljudi kažu da su žene kao potok: dok su u ljutini; kuću oće čoeku da obore; a kad se utalože, milina i je gledati. SULTANA: Jošt jedno!
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
A mi da ćutimo kao ribe, da se ne smemo mrdnuti, uzviknu on sa teškim bolom, pa onako u ljutini hitnu grančicu, koju nošaše u rukama, daleko od sebe.
Ja... ja... uzviknu on u ljutini, pa zape i odjednom prekide. Ljubica i pisar tako isto izgrdiše čiču, pa posedaše za sto, koji se povijaše na sve
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Ali je bio plahovit, iznenada. Nikad nije tukao mog brata, ali ga je jednom, u ljutini, tresnuo tako o zid, da ga mal’ ne ubi.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
pa joj reče da se skloni malo za vrata: „Eto ide sunce umorno, a može biti da su ga i oblaci naljutili, pak ti u ljutini može što učiniti, već se pritaji dok se ono ne odmori.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Bio sam ozlojeđen, kivan, nisam žalio da poginem tog trenutka, pa u toj ljutini proderah se da čuje komandant: — U zdravlju, snaja. Kriv sam ti, brate, što sam mlađi od nekoga.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Eto, ide sunce umorno, a može biti da su ga i oblaci naljutili, pak ti u ljutini može što učiniti, već se pritaji dok se ono ne odmori.
Jedan dan neko od njegovih seljaka susrete ga i od jada u ljutini pozdravi ga šaleći se: — Dobro jutro, pošteni čovječe!
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Đeneral ce posle strašno naljuti; on nije tako mislio, on je to samo u ljutini rekao, ali svršeno je. Kako u ratu zadivlja narav! Kako je tu čovek bra na zlo, pa i protiv rođenoga brata!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
BOŠKO: Bog je ubio! KAP. ĐURAŠKO: A što? BOŠKO: Kako: a što? Ta zar ne vidiš crni pokrov taj, Što je u svojoj ljutini gospod Na Lazarevu zemlju spustio Da u sužanjstvu pišti žalosnom? Pa gde su braća? Gde su vitezi?
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
MEJDAN SIMEUNA BAKA Tišina. Samo kotao kvrca i katkad varnica prsne, pa se kao u ljutini raspršti i utrne. Kroz porazbijane crkvene prozore širi se težak, zagušljiv Miris od zejtina i tamjana i miješa se s
Jakšić, Đura - PESME
Al’ ništa ne beše u okolu celom! Kao da je kamen u ljutini pukô I u pukot svoju sve živo povukô!... Al’ šta se zabele u gorskome mraku? To je bela kula na crkvi Gornjaku!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Stara, gledajući u vatru, kašljuca, i premišljajući o Radinoj ljutini, pade joj na pamet njen svekar, djed njegov, stari Rade što ubi svoga komšiju, jer prebrazdi njegovu oranicu.
Stanković, Borisav - TAŠANA
TAŠANA (prekida ga s ljutnjom i ironijom): Gle! Gle! (Unosi mu se u lice i zaboravljajući se u ljutini i jedu): I ti još imaš da se ljutiš? (Okreće se od njega gledajući ga preko ramena): Ti? Ti?