Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— A šta je tako?... — nasmeja se Zavrzan. — To što govoriš. — A šta sam govorio?... Deva se ljutnju videći da se svi smeju. — Guske te razumele!... Valjda čovek nema pametnijeg posla nego da tebe sluša!...
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
nisu, on je, mirno, tumačio, kako mu Trikorfos reče da pred bolesnikom treba biti veseo i da ne treba pokazivati, ni ljutnju, ni srdžbu, ni uvredu. Grk mu reče da Petar i nije bio za Rosiju. Zna on, Trikorfos, Moskalje, dobro.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Trudnica mora da izbegava i ljutnju, jer to „škodi detetu“. Zato, kažu „ne valja se“ da se trudnica svađa, niti da je neko bilo čime izaziva da postane
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Brže, brže! Vojnici su opazili ljutnju narednikovu, ubrzaše hod, okrećući se stalno, kao da nekog iščekuju. Ne želi niko da bude prvi.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
čakšire i cipele, što ih je tobož uprljao idući preko kapije i njihovog dvorišta, a u stvari da bi što više sakrio svoju ljutnju i bes i imao šta da gužva i stiska rukama. — Kako si, tato? — pozdravi ga Sofka i priđe mu ruci. | On je poljubi.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Pa zašto mi odmah nisi rekao? htede da kaže, kajući se za ljutnju prema Vukašinu, ali u njegovim očima kao da nešto drugo vidi. — A ako ja neću? — reče. — Ja imam pravo to da zahtevam.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Iz dvorišta su dopirali dečji glasovi. Ču odskakanje lopte o beton, radosni smeh pobednika, pa ljutnju poraženog. A onda, najednom, kao da je s neba pala, ulete lopta kroz prozor.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I paketi pokuljaše. Ali dok se oni razmeštahu i ne obzirući se na našu nervoznu zbunjenost i ljutnju, vrata rapavo zaškripiše pa se otvoriše i jedna debela, raskopčana, znojava i bubuljičava ljudina, u poabanom odelu
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
To beše za njega novina, nešto neočekivano, te odjednom umekša svoju ljutnju, zaboravi staru srdžbu na kmeta, i oseti neodoljivu želju da razgovara s ovim ludima.
Njegov pogled kao da govoraše: »Ja ne znam za takvu opasnost ili ljutnju, zbog koje ne bih mogao probati ovako lepu mučenicu«. Tada svi troje polegaše i ućutaše.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Da bismo bili komotniji. — Nepotrebno! — jedva izustih, savlađujući s teškom mukom ljutnju. Razumela je. Odmače se i podboči rukama. Gledala me je i smeškala se lukavo. — Hm! — izusti i izdiže jedno rame.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Šta majka dočeka! Mladen gore sa podbočenom glavom, sa ispruženom zgrčenom rukom, slušao je, gutao jed, ljutnju. Nije smeo dole k njima da siđe jer, bojao se, zaboraviće se i čisto bi je tukao, toliko mu ona dođe teška, mrska sa
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Ti znaš... ja nikada nisam udario vojnika. Ali tada sam svu ljutnju i bes, koji se skupljao u meni, čini mi se, od moga rođenja, sručio na njegovu glavu.