Upotreba reči ljuće u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Na svakom raskršću po jedan kralj čeka. HORDA Mi nismo poznali vas po zastavama, Ni vaše heroje od lavova ljuće: Sve na kolenima vukli ste se k nama Noseć mač ubice i luč palikuće.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Čivutin — reče Pavao. — Ja te ne vidjeh ni da se krstiš, ni da klanjaš. Ne znam samo čivutskoga zakona. Tu on još ljuće odadre dešnjaka. Volovi ujedanput potrčaše.

Teodosije - ŽITIJA

Recite gde sakriste gospodara našeg! A kada ovo čuše vojvodini momci, na svirepost gotovi, počeše, još ljuće, monahe biti nemilostivo.

“ A zmija, kada ču pretnju starčevu, još ljuće na njega šištanjem siktaše, i iz peštere ne ishođaše. Prepodobni pade na kolena i s plačem velikim reče: „Evo, Gospode,

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Ni u jednom se ratu nisu ovi muhamedanci ljuće bili i nikad nije izginulo više aga i begova iz najboljih bosanskih porodica kao u borbi sa Šumadijom.

Radičević, Branko - PESME

On se vije po stenju i gori, Nigde zverke, zalud on se mori. Pred veče je, al' pusta zapara Jošte ljuće na zemlju s' obara, Jer vetrića što pređe imade Ujedanput sasvim ga nestade...

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

— Kakve ponude? — odgovori Marika tromo i nekako zlovoljno. — Takve ponude — poče Ariton još ljuće. — Ponude što je moj čirak doneo: kruške. — A, kruške... Tu su. Što tako ne kažeš?

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

KNEZ JANKO Ada ova nesrećna nevjesta, te se danas ubi među nama, ljuće mi je na srce zavila no nesrećna glava Batrićeva. SERDAR JANKO Ne zbori nam, kneže, za te jade!

Ćosić, Dobrica - KORENI

i zbog toga je još ljuće mrzeo Vukašina, i nikako nije mogao da pobegne od njegove izdaje, nije mogao da se ne hrani njenim otrovom, pa se idućeg

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

I sad mu se ređahu i ponavljahu u pameti svi jutrošnji trenuci, i svaki ga šibaše sve ljuće i jače, jer mu svaki tek sad otkrivaše stid i sramotu njegovu... »Šta mi ono reče ?... Bolje da se vratim kući!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Da vkusiti duhu dade mom tvoje prelesti, Pak za kratku sladost da se sad ljuće odmesti! U Trijestu vjekovati, šta bi draže bilo Razvje Drago, kog' se ime dikom preuzvilo?

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Pa, napivši se rakije, prevrnu: — Je li ti žao što nemaš djece? Nerotkinja si, štirka, a vele da su štirke ljuće... Može bit' da je i do čovjeka; i jest čovjek ti nekakova rđa...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti