Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Iznad Tise, u jatima, kružili su vodeni cvetovi, a tela su im bila prozračna i lomna. Reka je imala boju mladog vina, a po površini su kao isušene ljušturice plovili leševi insekata.
Matavulj, Simo - USKOK
Jole Rakov i Gruban Stijepov, obojica golobradi, stidljivi, kao djevojke; od nespavanja i sustalosti oba bjehu blijeda, lomna. — Da ne bjeste zaspali — zapita vođ.
Radičević, Branko - PESME
Glava klonu, lice potavnilo, Bolovanje oko mi popilo, Ruka lomna, telo izmoždeno, A kleca mi slabačko koleno: Dođe doba da idem u groba.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Došlo vrijeme da se umire, pa to ti je. Lomna koraka starac je otišao u svoj sobičak, u posljednje skrovište još nezauzeto od sablazni, a kad tamo — slikarev tihi
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
MAGA: Bogami, jošt jednako strada; pišti, pišti po celu noć. Noćas sam dvaput morala ustajati; — tako sam, eto, lomna. SOFIJA: Kako bi bilo da ga svaki dan po dvaput kupaš? MAGA: E, ko će toliku vodu grejati!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
U ljutoj buri lađica-čigra na grivi vala pomamno igra, lagana lomna ljuska. Oblaci jezde, strahota sama, barčicu malu zahvati tama, za gromom ori grom.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Jer ima negde jedna mačka, Svetla i dobra ko igračka, Sa očima ko dva maslačka, Ah, tako lomna, i slabačka, Čista ko ljubav prva, đačka... Jer ima negde jedna mačka...
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Glava klonu, lice potavnilo, Bolovanje oko mi popilo, Ruka lomna, telo izmoždeno, A kleca mi slabačko koleno! Dođe doba da idem u groba... Zbogom žitku, moj prelepi sanče!
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
U vrhu jedne od njih, visoko u oblacima, živi dečak bleđi no krompirova klica. U vrhu druge — živi devojčica, lomna i izdužena kao puzavica. Niti dečak vidi devojčicu, niti devojčica zna dečaka.
I, gle čuda! Poče da se prazni tanjirić. Razrogaći dečak oči, i vide: prekoputa od njega sedi devojčica tanka i lomna kao puzavica. Pruži dečak ruku preko stola: — Zdravo, i dobro došla! — reče. Pruži ruku preko stola Princeza.
Spasi! Svi su pobegli, šta da radim? — jaukala je Koralna Grana, a srce Belutka punilo sažaljenjem. Kako je lupka! Kako lomna! Još jedan ovakav talas i nema je više... — Stani iza mene, Koralna Grano, i zalepi se! — reče Belutak.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
doma, ni bez jada dovedeš đevojku, a kod tvoje zemlje državine, zemlje tvoje, Bara i Ulćina, Crne Gore i Bjelopavlića, lomna Kuča i Bratonožića, i lijepe varoš-Podgorice, i Žabljaka, tvoje postojbine, i Žabljaka, i oko Žabljaka: da oženiš