Upotreba reči lovori u književnim delima


Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„E, to sam i ja naslućivao!“, reče Zenodotos. Zatim se malo zamisli. „Da, brajko moj, dok si mlađan, lete ti lovori sami od sebe na glavu“, reče on, a ćela mu se zarumeni. „Ali Aristarhos je bogalj!“ usprotivi se Teokritos.

Bojić, Milutin - PESME

Kraj njih leže knjige, papirusi truli, I gomila mozga što već prodre svuda, Lovori što nisu zvuke sreće čuli: Mravi rastureni stazom što krivuda. Tad, zapahnut Tobom, ja se pitam: Kuda?

Šantić, Aleksa - PESME

krila sklope Svijetle ptice, i svrh ovih glava Lebde i poju, a iz svake stope Radnika krotkih, roblja naših dana, Lovori, sjajni kô zlato kad stope, Rastu, sviju se, pa vrsima grana Poljube crna i znojava čela.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti