Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Jedva jedvice izgovori: — Zlo! — pa gutnu pljuvačku i zavrti glavom i opet će: — Zlo! — Zlo Lovriću? — zapita gvardijan. — On je pri-mi-nu-ja! — Šta? — Da... umra!... umra je!...
I tako delija Stipan iznese stope iz manastira. Pa onda poslaše momke s pismom u grad majstoru Bortulu Lovriću, obućaru, i javiše mu da mu je sin Inocenco nenadno preminuo.
To bješe jedini đak kojemu ne bijaše rod nijedan fratar. Žena Lovriću umrije poslije četiri godine, a eto vidjesmo kako sin svrši u dvadeset prvoj godini svoga jadnoga vijeka.