Kostić, Laza - PESME
sa zlatna kraja prazne peteljke: Ta još ni repa nisi rasplela od umiljaja car-napadaču, trag mu je još na skrhanu maču luba ti vrela: A već se stare mašaš slobode, jabuku tražiš u božju vrtu, sujetom slave tvoje nadrtu, evinski rode!
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Išao je brzo, grozničavo, dok ne dođe do poznata mu izvorca, iz koga se slevaše hladna planinska voda preko lipova luba. Napi se bistre vode, umi se, i to ga povrati. Stade da misli hladnije i odmerenije. Kud će sad ?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Al’ govori luba Radulova: „O, boga mi, moja jetrvice, ja ne znadem bilja od omraze, a i da znam, ne bih ti kazala: i mene su braća
bijeli ukraj Save dvori mome bratu Zmajognjenom Vuku; moje blago mojoj staroj majci, nek se rani i oda zla brani; moja luba, al̓ je roda tuđa, ona me je često opadala mome bratu Maksimu vladici: „Despot Jovan hodi po Srijemu, te on ljubi mlade
“ Kad se hajduk bješe zagledao: „Ja poznajem, no mi je zaludu; no otkud je tebe dopadnulo?“ „Tvoja mi ga luba donijela, uzô sam je za vjernu ljubovcu“.