Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Ih, bruko moja! — uzviknu pop i pljesnu se rukom po kolenu, pa ljutito priviknu: — Pusti uzdu tom konju, ludače! Zar ne vidiš da ćeš se preturiti u tu jarugu? To reče, pa ljutito ošinu konja. Stigoše i do klinačkog druma.
Teodosije - ŽITIJA
Dođosmo da te konačno ubijemo. Šta ćeš sad, ludače? Opameti se bar, i poslušaj nas: Ustani, idi, da mačem zaklan zlo ne umreš.
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Budalo blesava! Ludače! — viče. Svaljen među grede, gledao je odozdo, krotko kao malo tele. — Idu li? — upita. — Idu. A deca?
Svaljen među grede, gledao je odozdo, krotko kao malo tele. — Idu li? — upita. — Idu. A deca? Četiri sina imaš, ludače!
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Kaži pravo, pa idi kud te oči vode. — Zar me nećeš ubiti, kad ti sve kažem? — Što da te ubijam, ludače, kad mi ti nisi kriv! — Ama, sreće ti hajdučke, kaži mi pravo! — Pustiću te, ako mi sve pravo kažeš...