Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Nadao se utvrdo da će dobiti Beograd, jer već dve godine služi u ovom srezu, i, bogu hvala, nije dosad još nikake ludorije učinio.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— upita Kruška Aleksu. — Nije. — A gdje ti je Jelica Miloševa? — Koja Jelica? — Ta nemoj mi tu tvoje ludorije pričati! Jelica Miloša Sevića. Ona je tu. Dobjegla je u tvoju kuću. — Ja je nisam video. Turčin mu pogleda u oči.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Trifun je bio iskusan oficir, koji je išao, u ratu, i na Franceza, i na Prajsa, godine 1744, pa je znao da su to ludorije, i da je to nesreća.
Nušić, Branislav - POKOJNIK
AGNIJA: Pa sudbina; bog deli sudbinu, a šolja ti samo unapred kaže tu sudbinu. SPASOJE: Ostavi, molim te, ludorije, nego kad si već došla, učini mi jednu uslugu, za koju ću ti reći hvala.
Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA
OTAC: Dobro, to je zub; ali našto tako skupe aljine? Našto te mode i ludorije? MATI: Ja sam mislila da se ko zaljubi u nju. OTAC: O, našla si! Pruži samo iljade, pa neka je i ćorava i bez nosa.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Kako sam ja ! A ona jok... nego sa njim tamo amo, pa celo jutro. I šta su imali toliko da govore? — Ludorije !... A ovamo sad gledaj je! ide kao ubijena... i odmah sam poznao da joj nije bilo po volji. I Stojan tako veli.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
pričati ko sam, i otkud sam, i kuda idem, dok on nešto postade nervozan, pa viknu: — Dobro, dobro, ostavi te svoje ludorije, nego, što je glavno, kaži ti meni kako si smeo takav ići ulicom usred bela dana?
Sinoć onaj dečko otišao nekud kroza selo, a ovaj sam ostao. — Ostavi, brate, te sitnice i ludorije da ne gubimo vremena.
i ime njegove ćeri, pa sede i napisa ovako pismo mladom pesniku: „Gospodine, Ove Vaše trice i kojekakve budalaštine i ludorije, s kojima tera svet komediju po ulici, mogli ste posvetiti Vašem ocu, jer bi to njemu i priličilo, pošto je i inače
Vašem ocu, jer bi to njemu i priličilo, pošto je i inače poznat kao poslednji čovek, kao i Vi što ste, a ne da u Vaše ludorije uplećete ime moje ćeri.
je dočekivao, samo zato što se mlati, pa hoće on nešto što ne radi niko drugi, a drugi niko, razume se, neće da radi ludorije, kao pametan čovek, jer je kod njih na svagda utvrđeno pravilo za sve što bi se preduzelo: — Batali, molim te, to kod
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
— Ih, da si mi po Bogu brat, odsad pa do veka... daću ti dinar za svaki metak... — More, mani se ludorije i dinara, no naređuj stvar; sad ćemo na večeru, a dotle treba da je gotovo. Nađi i jednu ženu.
Marko ne odgovori ništa, samo mrdnu ramenom nervozno, što je moglo značiti: »koješta, ludorije !« I doista, on u sebi pomisli: »Pa što ?... Ako nema njega, naći će se ko će biti prvi na bdeniju...
sto i dugo ćutaše, a zatim uzdahnu i poče da govori Juli: — E moja Julo, lepo je tebi Gliša govorio da se maneš ti te ludorije, al’ ti Glišu ne hte da poslušaš, onaku krasnu priliku propusti samo zbog ženske ludosti.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ozbiljan čovjek, nastojao sam da ga opravdam, vjerovatno je odmahnuo na te djetinjske ludorije. Ali mi je prošlo glavom: zacijelo je tokom svih ovih godina pomišljao na mene mnogo rjeđe nego ja na nj.
Krakov, Stanislav - KRILA
Posedali su po ulicama. Ruka sa korbačem opisa ljutiti pokret. Uplašeni vranac skoči. Kamenje vrisnu pod kopitama. – Ludorije. Rasturili se! Hoćemo li i u smrt ići poravnjati? Lako je njemu sa konja pričati. Gunđajući Mija prinese ustima grlić.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Ovo je preko jego! — gunđao je sutradan inženjerski pukovnik. — I mi smo nekad bili mladi, ali takve ludorije nismo činili. — Milo mi je! — šapuće Pera „Đevrek“ ispod ćebeta. — Kako, kako? — razrogači oči pukovnik.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
I kako odmah ne nadovezati na te stihove slične Sarajlijine tipografske ludorije iz 1839. u Rasplaču: Svom je svojski svojak svojevao, Slavno Serba slogu spopjevao, Silam svežim serca sprobuđao—?
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Oni trezveniji nisu gubili vreme na ludorije, nego su odmah stali nameštati drvene lule da bi sa krova sprovodili vodu u kace.
Škaklja me u osušenim vlatima trave po licu, štipa me za mišice, svaki čas izmišlja nove i nove ludorije a ja sam spokojan, ništa mi ne nedostaje, sve što bih hteo od ovoga sveta sada je ovde u mom naručju.
Ništa za njega nije dovoljno bezumno niti dovoljno zabranjeno da bi ga odvratilo od kakve ludorije koja mu očas kresne u mozgu, vazda spremnom na izmišljanje šašavih ujdurmi.