Upotreba reči luduje u književnim delima


Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

— A jeste l' vi koju zaludili? — Kažu. — Pa je l' živa? — Jeste. — Pa šta sad radi? — I sad luduje, al' ja joj pomoći ne mogu, sirota je. — A da ima što, biste li je uzeli?

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

da živi, kao i ostali oficiri – a mogao je da živi kao što imućni ljudi žive, veselo – ovaj Isakovič se potuca, eto, i luduje, kao da je nešto prokleto popio. Snažan je, hrabar, a ipak se kreće kao neka sen, bojažljivo.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Podno bregova zaravan mala, tu Japra nije potočić više, strmoglav juri u badanj uski: evo ti mlina starine Triše. Luduje točak, vesela čigra, vrtoglav tanac rečica igra.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Čak se nekada i ponosila time što je mogla da se, ne kao druge, zanosi i luduje, već da je sa sobom odavno na čisto da će, kad se bude i udala, to biti samo bol i patnja za nju i da je onda njoj zbog

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Vrati se dragan razdragan, Zaboravi se sve, I luda s ludom luduje Ponovo, kâ i pre. ZIMA Slava tebi, ubavo proleće! Tebi venci, jer je tvoje cveće!

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

EVICA: Nisam ni ja siroče u boga. MITAR: Vidiš li ti da ti mati luduje? Ona će sve s njenom prokletom modom da spiri i izmodi, pak onda? — Ne, ne, žao mi je, al’ ne može biti...

Ćipiko, Ivo - Pauci

Već i klapci iz komšiluka znadu da za Mašom luduje, vrebaju na nj skriveni iza drveta, a sumnjajući da bi ona mogla k njemu noću ići, penju se na visoki brijest, što je

— 'Ajdemo i mi! — Rada bih, da smijem. — Pa nadoda: — Ča mladost luduje!... Južina je, biće se zapotili!... Ma da se vratimo! — Dovrši prijekorno. — Ne još! Lijepo nam je i ovako...

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Gospa Nola se ponekad trzala: — Ama to dete kleca tamo pred oltarom u švapskoj crkvi; to ne zna čisto moj jezik; to luduje za tirolskim šeširom. Šta ću, volim ga, i sve što jeste kao i da nije. — Odnekud se tu upleo i župnik.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti