Upotreba reči lukinu u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Sukobi se s Lukom... I potegoše jedan na drugog kuburlije, ali slagaše. Oni potegoše sablje i Kulin skrši Lukinu sablju do balčaka... Kad se Luka vide na nevolji, on skoči s konja i pobeže u čestu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Bio je zadovoljan što je jedva jednom pronašao slabu stranu Lukinu. — Dobro, dobro, smej se, sveca ti detinjeg. Vratiću ti ja to, pa ćeš da me pamtiš - veli jetko Luka.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

A s malim Lukom, da vidite, đavolski župnik samo na mom jeziku razgovara. Zaustavih jedared mater Lukinu, naročito, i zapitah je šta ona misli sa detetom koje je, eto, odličan đak.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti