Upotreba reči lunjao u književnim delima


Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Zašto mi se oči rosom pune. Osta Zora, moja ljubav tajna, u kućici, s druge strane Une. I tamo sam lunjao, oprezan, zbunjen, trapav, kao da sam vezan.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Tišina mu je bila samo kad led okuje vodenicu i zaustavi reku. Tad bi bežao iz vodenice i lunjao po vrbacima. Ili bi maljem razbijao led, samo da nešto radi i da se čuje lupnjava. Dobro je što mu to nikad nisam rekao.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

kad nije bilo igre u hodniku i pričanja o Bućkovim zgodama ili kad bi mi dosadili razgovori staraca u blagovaonici, lunjao sam po tavanu. Tavani građanskih kuća — sabirališta ostataka smrti!

što avionske bombe, u svome likvidiranju datih sklopova života, načinju ljudske košnice baš odozgo, od potkrovlja. Lunjao sam po tavanu i otkrivao u njemu razne zapasaje smrti. U tom se potkrovlju, na neki način, rodila i moja umjetnost.

Mrcvario se, nevoljnik, nedjeljama i mjesecima. Lunjao je ulicama bez kraja i konca, do mrtvog umora, do potpune iznemoglosti tijela, u kojoj kao da je jedino nalazio nešto

Mi smo razmišljali i nagađali, a on je lunjao i lunjao, kolao svijetom kao manljiv groš, pronosio po periferijama svoje bubuljičavo lice i raznosio svoje suze, kao što

Mi smo razmišljali i nagađali, a on je lunjao i lunjao, kolao svijetom kao manljiv groš, pronosio po periferijama svoje bubuljičavo lice i raznosio svoje suze, kao što se

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti