Upotreba reči lupka u književnim delima


Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

— Oho-ho, dobro bi bilo da ga onda opljačkamo! — uzvikuje vodeni miš i čujem ga kako se lupka po trbuhu. — Hajde da malo popipamo i da omirišemo džak — predlaže poljski miš, a ja već osjećam njegove sitne šapice

— E, moj Brašnove, vidi se da nemaš iskustva — odgovori mu Slaninko. — Mačak ide nečujno kao sjenka, a to što lupka u mraku kroz kuću... to će prije biti neki mali, maleni konjić s tvrdim kopitima.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

majstor ga lupka po vratu, pita ga za zdravlje, mjeri mu leđa i najzad mu nešto šapuće u samo uvo. Eh, da mi je čuti šta mu je kazao.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Samar mu pravim, a ti ...Daj ga dovedi, vjere ti. Djed se poslušno diže i dovodi okretna konjička. Majstor ga lupka po vratu, pita ga za zdravlje, mjeri mu leđa i najzad mu nešto šapuće u samo uvo. Eh, da mi je čuti šta mu je kazao.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

srednjih godina, mrka lica, koje se gotovo i ne vidi od duge kose i brade, sedi, ćuti kao i dotle, i nekako zamišljeno lupka debelim štapom po zemlji. — Juče sam ja video ovoga istog čoveka sa jednim dečkom. Uhvatili se za ruke i idu ulicom.

Ostade do kraja u istom položaju kako ga i zatekoše; oborio glavu, namršten, ćuti, lupka batinom po zemlji i misli. Kad se govor završi, on, ne menjajući položaj, kratko i 'ladno procedi kroza zube: — Hoću!

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Onda je to bila sramota obesiti taku britvicu, a sada je to dika za Sretu da mu lupka i odskače britvica! He, al’ drukčiji su bili Sretini đedovi i prađedovi, a drukčiji danas njihov Sreta!

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Oprostite što sam se usudio da vas u ove sate uznemirim. Pišite vaše običaje. — Vukašin rukavicama lupka po kolenima i ne ustaje. Hoće samo da vrati razgovor. — Rugaš mi se! — Nisam zbog toga došao u vašu kuću.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Pa komandir Resimićeve čete, mračan i zabrinut šeta pored čete, lupka nervozno korbačem po čizmi i redom posmatra vojnike: — Deder, junaci, ko će dragovoljno u patrolu?

Petković, Vladislav Dis - PESME

IDILA Reka teče mirno, blago; voda blista; Sunce sija, zvono lupka, ovce pasu; Povetarac lako gazi preko lista; Odmara se i sam vazduh u tom času.

Čobanin se tako smeši milo, bono! Šta li sanja i kog gleda sada u snu? Ovce pasu, mirno idu; lupka zvono; Sunce sija, zemlja pucka... voda pljusnu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Kralj sluša, klima glavom i lupka jednim štapom po zemlji, pa će reći: — E, tako je... Govorio sam ja njima ranije: kako bi bilo da poručimo ove

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Spasi! Svi su pobegli, šta da radim? — jaukala je Koralna Grana, a srce Belutka punilo sažaljenjem. Kako je lupka! Kako lomna! Još jedan ovakav talas i nema je više... — Stani iza mene, Koralna Grano, i zalepi se! — reče Belutak.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti