Upotreba reči lutka u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

zdravu-čitavu ženu koja ni o čem ne misli nego o besposlici, o špaciru, o ogledalu i o haljinama, kao da je bezdušna lutka a ne razumna satvar s slovesnim obdarena duhom.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ta mala sobarica, plava, vrlo mlada, sa crnim šeputom od velura, oko vrata, lepuškasta kao lutka, baš je kroz trpezariju prolazila. Ona pocrvene, kad ču šta se govori o njoj, pa istrča.

Višnjevski, pijanica, bludnik, lutka, u Tokaju, probudio je, još jednom, tu nadeždu. Neće oni, Srbi, dakle, uzalud se odseliti u Rosiju.

Kostjurin mu se činio pedant, kao neka drvena lutka, a njegov egzercir, kao igra igračkama. Osim toga, bilo ga je razdražilo i to, što je Kostjurin, u svoja pitanja, unosio

kao ogluveo, kao zanemeo, niti mazi, niti tepa, nego je samo posmatra, iz prikrajka, kao da je neka dodola, ili lutka, od krpa.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

) — Šamikina uzrečica koja označava nešto lepo i otmeno; nešto kao lutka iz kutije, iz izloga kadiva, kadifa — vrsta skupocene tkanine, somot, pliš kalauz — vođa, pratilac, ključ koji otvara

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Seti se, odjednom, kuće svojih u Trstu, gde je bila ili lutka odevena šareno, ili sluškinja koja je uveče i ujutru svlačila, i oblačila, braću i matorog očuha, ribajući svake subote

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Maki se koncetriše i pazi na svaki pokret. Najmanja glupost i izgubiće svoj dan. Učtivo klima glavom dok najskuplja lutka u gradu, uvijena u celofan, leži poput nemog prekora pokraj njegovih nogu.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Za nju su cirkus, ringišpil i lutka najlepša čuda ovoga sveta. Treća devojčica, opet, veli da će se uvek sećati mlaza svetlosti koji se jedne noći

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

KUM: Kamo sreća, da mi je takva, te bi i ja progledao kao moja braća. MAKSIM: Šta si stala kao lutka; dopada ti se, kako je kum lep! SOFIJA: E, to je već mnogo! Jes čuo, Makso, budi i ti jedanput čovek.

da vidite, kako se moja nacifrala; ama nije žena nego lutka: utegla obraze belilom, veliš, škripili bi pod rukom. — Mislim, koji je to vrag, ali nikako mi se ne pita danas.

Lalić, Ivan V. - PISMO

(5—6. VII 1975) ELPENOR On ležao je moru na domaku, Razbijen kao lutka, iznenađen Bleskom praznine u naglom pomaku, Prekorno zgrčen; tako je i nađen, Krčag iz kojeg vetri miris žeđi, još

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

JELICA: O, tatice, vi ne znate kakvu nam hasnu romani daju. MARKO: Kakvu hasnu! Da se čepiš kao lutka; kad govoriš, da se i sama ne razumeš; da držiš kojekakve proteranice za barone, to učiš iz tvoji krasni rumana.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Pa šta ako spava? — zainati se devojčica. — Ona ne čuje ni kad je budna! — Misliš? — unese joj se u lice lutka s očima njene sestre. — Tataga ne čuje ono što ne želi da čuje! Ona ne čuje odrasle. Ali nas i decu i te kako čuje!

Ona ne čuje odrasle. Ali nas i decu i te kako čuje! — Ko ste vi? — devojčica raširi oči, a lutka se nasmeja. — Mi? Zar ne vidiš? Pa, mi smo Tatagina deca, ali nikom ne pričaj!

— Jednom sam dotle došao. Zašto ne bih ponovo? — Zato što si ti sobni voz! — podsmehnuše mu se i klovn i lutka. — Smiri se i vozi putem koji ti je određen! Ali mali voz nije mogao da se smiri.

— Možda u snu? — trepnu dugim trepavicama lutka do čijeg su mišljenja svi držali. — Ali takvi snovi nisu ni korisni ni zdravi.

Joj! Misliš li da bi mi izrasla krila? — nasmeja se lutka svojoj zamisli, gotovo pade sa police, kad mali voz sasvim ozbiljno reče: — Možda bi ti i izrasla! Pogledaj limun.

Moram! Moram! Na glave igračaka, kao slatka kiša, pade noć. Jedan za drugim, zatvarali su oči pajac, skretničar, lutka na čijim su okruglim obrazima, sve do zore, poigravale senke trepavica...

Igračke su u čudu trljale oči. Niko se više nije smejao. S čežnjom posmatrajući otvoren prozor, lutka se seti krila koja izrastaju onome koji ih iznad svega želi. Zatim se trže. Ponovo pogleda otvoren prozor.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

nekadašnje apoteke, umesto uzdržanog osmeha Savke Kaljević, nagnute nad gipsanim Eskulapom, pozdravlja ih plastična lutka iz „Budućnosti“, u svetlom kišnom kaputu.

Bojić, Milutin - PESME

Njin gospodski pogled svud me prati. Ja bivam nema i bezvoljna lutka Iznad koje se niz oblaka jati, A pati Što krv će tvoja u nju da se utka.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

I desi se čudo. Noga ojača, Seka ožive i prolepša se, i vrati se kući u seljačkom odelu onog kraja, kao neka fina lutka. Ali se i majstor Kosta vratio preobražen.

Zamislila se. — Istina je, moja Julica hoda kao vila. Kad se obuče, lutka... Mora to videti svako živ, ako samo pogleda... Ali joj se priroda nešto mnogo promenila.

vežu, pa ne smeju; a Stefan Vlaović ulazi gologlav i goloruk, i oduzima ubici revolver kao što se sanjivom detetu uzima lutka... Da, dok je njih bilo, bilo je u ovoj staroj srpskoj deregliji reda, i ponosa. i stida...

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

To isto biva i kod ženskog pola, jer komplimente praviti, savijati se kao lutka, stajati kao na žici, čepiti se i kao miš iz trica, to jest zaljubljeno gledati, i proče i proče, — to sve mora

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Kad je kupljena, ova je lutka sklapala oči kad bi se položila, te je „umela da spava“, ali kako sam joj ja još prvoga dana, čim sam joj bio

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti