Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Evo slabe i malene iskre među sunca plamteće svjetove što bogatstvom lučah besmrtnijeh potapaju prostor i mirove! Da, iskra je svjetlost porodila, okean su kaplje sastavile; sveti tvorac
četiri su gore od almaza, previsoke, u pravilnom redu; iz njih biju četiri fontana sa žalošću plamtećijeh lučah; debeli se njihovi stubovi u pravilnom podižu razmjeru u opširnu nebodršca sferu.
šari, od haosa neobdjelanoga tvoriteljem na biće pozvani, na struje im rojevima lete, te se krste i nadoje lučah i vozdušna postaju svjetila.
dok odjednom svu nebesnu sferu prikri šator čistoga kristala, no bijelog i neprozračnoga, zaustavi tečenije lučah, laku svjetlost u nebo usija.
tvoj um presvijetli tvoritelnom blista poezijom, žertva ti se blagodarenija na sve sjajne sažiže mirove u čistoti lučah ognjenijeh; al' za tvoje silno popečenje i za tvoju nježnost otečesku malene su žertve tvorenijah.
Vi ste vjerni nebesni sinovi, vas svjetila luče životvorne nose k tvorcu, lučah istočniku; luč je sjajna bogoslovija vam, luč vam žertvu u nebo uvodi, luč vam tvorca osvjetljava dušu!