Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Za njim ode polako i Vuja. Domaćica ih doprati s lučem do čardaka, pa se vrati. — Je li ustao pop? — upita Boško rano sutradan. — I otišao — odgovori domaćica.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Dođi samo uveče, a da ti se nadaju, pa će te presresti jedna snaha na samom putu, s lučem u ruci. Druga stoji u šljiviku, treća je pred stajom četvrta odbija pse, peta u kuhini, šesta u sobi kuda te vode —
Tako je svakome ko se prvi put opije. Malo je on tu spavao, a Velinka upade s lučem u ruci da traži nešto u kačari. Trže se kad ugleda Arsena na panju, kraj bureta, s mosurom u ruci.
Matavulj, Simo - USKOK
Haj, Janko!... Janko zaječa na krevetu. Domaćica stade umirivati muža, a njih dvije s lučem otidoše k ranjeniku. Dva rumena kolutića pokrivahu blijede jagodice Jankove, oči mu gorahu, usne drhtahu.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
U snegu leže šipovi pod oknom koje ne drema. Prostire Bela smetove o crne kuće brestove, gde jeza s lučem gostuje. To hram je, a ne avlija: kraj česme gola Marija kao da nešto posluje.
Iz drinske magle jabuke mi sinu, te bojom lečim pustu razdaljinu, kud, lepi Bože, pečal lučem plama, u lanen-platno uvijena čaša, vrh koje krunim romor Očenaša. Zaplamsaj, smreko, modpim bobicama.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Njima ostavljam zlatnik sa svojim likom dok spavaju na dnu izbe, milostinja odlučuje o našoj sudbi. Strina me lučem osvetljava, idem nizbrdo i ležem posred puta: pružam sam sebi ruku, ali ne vredi, odlazim, ne mogu pomoći. Pomoći!
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ “Neka i’, sejo, ne mogu; Veštice su me izele; Majka mi srce vadila, Strina joj lučem svetlila.“ 4. Poranile devojke, Jelo le, dobra devojko! Poranile na vodu, Jelo le, Jelo dobra devojko!
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Pred nas istrčaše snaje ča-Markove, jedna sa lučem, druga prihvata konja a treća, valjad', radi parade.... — Dobro veče!...
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Čudan taj prizor, dostojan vješte kičice, kako gomila Crnogoraca stoji oko ranjenika, a ženska im lučem svijetli. Dok su se oni tamo bavili, Stana je gledala sliku.
Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU
Što je trebalo da mi grane, pocrnelo! Neki repati vetar ujaho u mene ko s lučem u slamu! Za mnom pustoš, preda mnom pustinja! Što mi je bilo nada, sad mi je čemer!
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Svemogućstvo svetom tajnom šapti samo duši plamena poete. Sve divote neba i nebesah, sve što cvjeta lučem sveštenijem, mirovi li al' umovi bili, sve prelesti smrtne i besmrtne - što je skupa ovo svekoliko do opštega oca