Upotreba reči magloviti u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

U NjEMU, ZVEZDA 129 SEOBE I BESKRAJNI, PLAVI KRUG. U NjEMU, ZVEZDA Magloviti vrbaci isparavaju se još od prošlog dana, oblaci se kovitlaju sve naniže.

do toplih i plodnih, pitomih uzbrdica, još jednom se pokaza onakva kakva beše kad su je pri dolasku zatekli. Magloviti vrbaci isparavahu se svaki dan, oblaci se kovitlahu sve niže.

Kiša je i to veče padala. Sve je bilo kao i pri njegovom polasku. Magloviti vrbaci isparavahu se, oblaci se spuštahu sve naniže. Zemlja je bila samo tamna vlaga, nevidljiva i kišovita.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

A ona učiteljica. veli, biće otpuštena... Ah...« Ljubici se steže srce od neke zebnje i opet je pritište onaj teški magloviti sumor, što davi, ispija polako... »I zar sve odjednom da propadne, sva muka moja!...

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

332 Rečenica kojom Seobe počinju glasi: „Magloviti vrbaci isparavaju se još od prošlog dana, oblaci se kovitlaju sve naniže”.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

XLV Kad sam na svet ovaj pao, Na svet ovaj magloviti, Kažu da sam mnogo plakô, — Ne sećam se, može biti. Kad se magla vedrit’ poče, Pa mi zorin zrak zasviti, Kažu da

Ilić, Vojislav J. - PESME

je jesen; i sumorno veče Nad pustim poljem razastire mrak; A studen vetar sa uvelim lišćem Talasa, seče magloviti zrak. I nigde zraka od života nema, Proletnji davno izumro je kras; Kišica sipi...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti