Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Nije bio rđav čovek, čak se Mahalčanima i smejao dobroćudno, ali je ponavljao samo jednu jedinu reč, srpski: „Plati“. Mahalčani su na to psovali boga i
Naterala ga je na to i neka duhovna veza, koja je te Isakoviče – kraj sve razlike u staležu – vezivala sa Mahalčanima i tom sirotinjom, koja je sa njima u Potisje bila prešla.
Žene u plavim suknjama i plavim maramama, deca u plavim plundrama. Činili su se Mahalčanima kao neka plava poplava. U tom trenutku, Trifun, iako je bio čovek prost, umoran od života i familijarnih briga,
grofa Merci, potrčaše, i okupiše se, svi, oko Garsulija, koji se video kako stoji u svojim kolima, i udara bičem po Mahalčanima, koji se behu strčali, sa očiglednom namerom da izvrnu kola.