Upotreba reči makoše u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Bio je pisar vladičin, a bio je učevan i duševan i vjeran mu, ali ga njeki glavari makoše na dušu, te ga nestade! Krcun, vidjev da je sve to Janku zagonetno, dodade: — Dugačka je to priča, te nije lasno sve

Radičević, Branko - PESME

I dva-triput makoše se Turci, Usta, brate, malo i veliko, Na stotine tankijeh pušaka Za hajdukom u potjeru poše, Hajduk savi desno i

i dvori Mustovi se vide — Hajduci se malo ustaviše, Prozboriše, straže narediše, I ostalo što je za potrebu, Te s' makoše tajom unaprijed, Jedan na tu, drugi na 'nu stranu, Ponajviše put dvora bijeli — Ma za Musta već su potamnjeli.

Al' te suze, što jad bio, U srcu joj uzaptio, Makoše se, pomoliše, Iz kamena udariše: Čitavo se vrelo stvori, Pa travico(m) zažubori, Te kraj stene i kraj gore Stiže

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Dva klapca sa zvonika vrebaju na župnika i, dok ga ugledaše da dolazi, prihvatiše zvona i živo zaslaviše. Makoše se. Stara Stana umešala se među žene, a Marko i Božica ustaviše se kod stare pretrge, što pred sobom nosi kojekakve

Ćipiko, Ivo - Pauci

Niko pogleda praznim pogledom, usne se makoše, i nešto nerazumljivo s teškom mukom istisnuše. — Ha! Jesam li vam rekao? — veli Ilija.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

ordiji do dva brata, dva Turčina mlada, oba brata izvrh Vukovija, oba brata, oba barjaktara; oba pa’še, nogom ne makoše, barjaci im pusti ostadoše.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti