Crnjanski, Miloš - Seobe 2
koje je u Temišvaru bio ostavio Trifunu, na prodaju, novci koje mu je Trandafil dao i uzeo, i kuća koju mu je bogati Malenica otkupio. Sve to, zajedno sa Kajzerlingom, sa Božičkom, ode nekud iz mozga, u neku maglu.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Ništa ti nije gore od nevesela i namrgođena čoveka. A ti otuda, stari Malenica,jadan, što si umukao? Ne bolu li te već usta od tolikog ćutanja?
Ti sam kažeš da bi volio celi dan ne jesti, nego jedan sat ne govoriti. A kad se besede većma rađaju nego pri vinu?” malenica: „Dao sam se u misli, gospodine, u misli! Niti mi je sad do pića, ni do razgovora.” Episkop: „U kakve misli?
I sam episkop, po dugom smijanju, okrene se k domaćinu: „Je li, gospodaru Jovo, ovde je bolje da stari Malenica besedi, koji uzro|kuje smej i veselje, a ja moj razgovor valja na drugo vreme da odložim?
ˋ Evo, moj Malenica, i proči koji me slušate, dobrodeteljno i bogougodno bogatstva upotre|bljenije; evo kojega ja bogata — srećna vmenjavam i
Običaj, moj Malenica, običaj koji| preveliku silu nad ljudma imade, svemu je uzrok. „Između prvi[h] kaluđera, mnogi, učeni budući i dobroga
Dajem misliti kakav se tu kalabaluk, vika i smej učinio. Malenica psuje i ruži Janju, govoreći, koji mu vrag reče baš u vreme takoga smeja piti!
je bio koje o čem, a najviše arhimandrita su bili na smej uzeli kako se je bio od samog imena škopljenja prepao. Malenica, pošto se umije, otare i od kavge i vike utoli, preduzme reč, govoreći: „S moje strane neka bi bilo jošt toliko
Arhim[andrit]: „Muči, boga ti, gospodaru Malenica, jer od tebe će zaludu iskati. Ne iz Jerusalima i iz Svete Gore, nego s neba da dođe kaluđer, ti mu ne bi dao
Vladika, videći ga sasvim zabunjena, dođe mu na pomoć. Episkop: „Dosta već, Malenica kukavče! Ala si, brate, kao oluja; teško onom koga ti okupiš i zapopadneš!
Dakle, kako vi-diš, od naroda sve zavisi.” Malenica: ,,Sve je to vaš izgovor, gospodine.| Narod, narod! Ko će narod složiti? Šta li zna prosti narod?
Episkop: „Nije tako, moj Malenica, nije! Ne valja tako s narodom misliti, jer je naroda mlogo, a nas je malo. Narod valja savetovati i učiti, a ne srditi;
U izlaženju, tiho osmijavajući se, govorio je arhimandritu: „[H]odi sa mnom, kukavče, da te ne zapopadne opet gdi Malenica. Za svima izišao sam najposle, pak sam ga pratio očima dok god nije ušao u svoj dvor.