Upotreba reči malograđani u književnim delima


Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Ja sam je u pismu molio da ne obraća pažnju na to. Mi nismo malograđani i jednoga dana tresnućemo svima istinu u lice, ali za sada se moramo kriti.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Kad bismo bar imali hrabrosti da idemo do kraja, pa da stvarno razmenimo partnere... Ali, ne! Malograđani! Ostarićemo, uzdržavajući se! Uostalom, već smo i ostarili. Očččččččajno! I prestani da piješ tu votku!

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Kao, preziru društvene norme, kao, oni što imaju kartone — oni su potrošačko društvo, srednja klasa, malograđani! Kad ih čovek vidi u onim njihovim jazbinama, čisto mu dođe neprijatno što je malograđanin, jer je sačuvao toliko love

Malograđani“! — gunđa matori i ponovo zažmuri, zanoseći se idejom da smo mi, okolo, samo ružan san... Najzad, snabdeven spiskom st

Malograđani! kaže s prezirom, ali da je u tom trenutku bacio pogleda iza sebe, ne bi to ni u snu izvalio! Iz plakara se, naime, poj

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

pod pamučnim baldahinom takve sreće, pod niskom, neprobojnom kapom tog nebosklona, vide beskrajno tužni, kao razgaljeni malograđani s naramenicama preko košulje u bašti neke pivnice u sparno ljetno veče. Srce mi se stiska od takve sreće.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti