Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ne bismo svaki čas zabadali nos u njegov posao. Gle, Prohore, vešti, brzi potezi četkom po vlažnom malteru i odjednom tamo gde je bila samo mrka boja izrasta konj, alat, malo prevelike zadnjice i pretankog vrata, no mi znamo da
i poplave, ratovi i nasilja, pomori i gladi, što bismo se bunili protiv toga crteža koji je samo običan trag bojom po malteru. Ništa više. Ali slika je, vičeš, otisak đavolove opačine i pokvarenosti. Ona ruši naša najuzvišenija čuvstva.