Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
sveštenik stari u odaju dođe, A despot ogrnut crnim ogrtačem, Pa niti se diže, nit mu ruci pođe, No nemirno zvecka mamuzom i mačem, Voštanica tiho na stolu mu gori, Oboren mu pehar i vino prosuto...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Ovaj, šta htedoh... a — ja! Jesi li zamislio?... Mladu, lepu, crnomanjastu od sedamnaest godina. Nja! — onda udari konja mamuzom i u galopu odjuri do svoga voda.
U mojoj blizini zastade jedan osedlan... Zatrčim se, svučem mu uzdu, pojašem ga, držeći se samo za povodnik, raspalim mamuzom.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
gde je bio mrak, i gde su im stajali oni sanduci, ne rukama ili ključem, već teškom i okovanom potpeticom od čizme, sa mamuzom, gazi i skida katanac. Od besa, što ne može odmah da se katanac otkine, on ga izbi čizmama, zajedno sa bravom.
Ilić, Vojislav J. - PESME
sveštenik stari u odaju dođe, A despot ogrnut crnim ogrtačem, Pa niti se diže, nit mu ruci pođe, No nemirno zvecka mamuzom i mačem. Voštanica tiho na stolu mu gori, Oboren mu pehar i vino prosuto...
Nad sedlom se moma naže, Ruku diže i bič puče; I Ljubecki glavu saže, A mamuzom vranca tuče. Prignuvši se kao guja, Konj Okeanin mrsi grivu, I s frktanjem, kô oluja, U daljinu leti sivu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Brzo legem, prebacim jednu nogu preko donjeg krevetskog krila, gde oduprem mamuzom, a drugom nogom pritisnem o vrhove. Rukom obuhvatim ispod kolena i zapnem... Krevet poče da krcka.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
za braćom rođenom, bijele mu malaksaše ruke, te ne može više da siječe, već udara konja Jabučila, udara ga čizmom i mamuzom, da poleti gradu Pirlitoru, al' mu konjic polećet ne može. Kune njega vojvoda Momčilo: „Jabučilo, izjeli te vuci!
Kad udari sindžir-gvožđe teško, pa zasjede piti rujno vino, udari ga čizmom i mamuzom: „Ustan’, Đemo, da pijemo vino!“ Kad pogleda Đemo Brđanine više sebe Marka Kraljevića, a na vratu sindžir-gvožđe
“ Kad to začu od Kotara Janko, on pokupi dizgene kulašu, a ud’ri ta čizmom i mamuzom, ode kulaš poljem podigravat. Janko skide koplje sa ramena, upusti ga u prsi Alilu; no je Ture junak na megdanu, u ruke